Hercegovina je geografska regija koja se nalazi na jugu Bosne i Hercegovine i zajedno sa regijom Bosna čini geografski prostor zemlje Bosne i Hercegovine. Nema službenu granicu, te je poznato da se ranije nazivala Humska zemlja.
Kao geografski pojam, prvi put se javlja pod tim imenom 1454. u pismu bosanskog sandžakbega Isa-bega Ishakovića. Sve administrativne jedinice osmanlijske uprave nad Bosnom uključivale su i sve njene podregije, pa time i Hercegovinu kao jedan od osam ravnopravnih sandžaka Bosne od 1580. godine , tj. bez posebnog spominjanja Hercegovine u službenom nazivu zemlje.
Najstariji tragovi ljudskog boravka na ovom prostoru otkriveni su u (polu) pećini Badanj kod Stoca, u kanjonu rijeke Bregave 1976. godine. Ljudi su tu boravili oko 16 000 godina p. n. e. Ostala značajna nalazišta iz prahistorije nalaze se u Varvari kod Prozora, na Crvenim stijenama iznad Trebišnjice, Ravlića pećini kod Gruda, te Zelenoj pećini iznad vrela Bune kod Mostara.
Velikaš Stjepan Vukčić Kosača (1404.–1466.) vladao je Humskom zemljom ili Humom. Taj se pojam odnosio uglavnom na područje današnje Hercegovine. Tijekom njegove vladavine Humska zemlja bila je gotovo neovisno područje iako je bila dijelom Bosanskog Kraljevstva, a on postaje najmoćnijim velikašem Bosne i Humske zemlje. Godine 1448. priklonio se Osmanlijama i srpskom despotu Đurađu Brankoviću u napadu na bosanskog kralja i usvojio titulu hercega kojom ga je oslovljavao Fridrik III, car Svetog Rimskog Carstva. Tijekom trećeg braka s bavarskom princezom Cecilijom, u korespodenciji je koristio njemačku transliteraciju njegove titule ‘vojvoda’ – Hercog (što je, u narodnom jeziku, evaluiralo u ‘herceg’). Nakon mnogobrojnih osmanskih osvajanja, posjed hercegove zemlje dobio je ime Hercegovina, a izraz Humska zemlja u potpunosti se izgubio.
