Za veliki dio stanovnika Mostara i okolnih sela, Tepa je nekada bila cilj i razlog, i smisao dolaska na nju. Zelena pijaca, ali i mjesto okupljanja i sastajanja građana. Na Tepu je dolazio i onaj ko ovdje nije imao posla samo kako bi vidio nekog poznatog , na Tepi, i oko Tepe, da bude viđen, da se kafeniše sa prijateljima.
Ukoliko ste propustili pročitajte našu priču – Tradicija kafe u Bosni i Hercegovini.
Većina Mostaraca se sa radošću prisjeća spomenika magarca na Tepi u Mostaru. Širom svijeta podignuto je na desetine sličnih spomenika. Spomenik mostarskom magarcu ima svoju istoriju i razloge zbog kojih je postavljen.
U istoriji Mostara, spominje se podatak kako je grad Mostar prije nekoliko stotina godina po prvi put dobio vodu iz vodovoda, zahvaljujući jednom magarcu.
Taj prvi vodovod počeo je graditi neki dobrotvor, koji je došao u Mostar, i imao želju da tu podigne vodovod. Posao je završio zahvaljujući svom magarcu, na kome je u Mostar dovezao tovar zlata. Dobrotvor je gradio dok je teklo zlata, a pošto posao nije bio priveden kraju, odlučio je prodati magarca.
Kažu, da je tog istog magarca prodavao Mostarcima čak četrdeset puta. Oni su znajući zbog čega ga prodaje, davali novac i vraćali mu magarca nazad. Tako dobijenim novcem vodovod je mogao biti dovršen. Spomenik zaslužnom magarcu nije podignut tada, jer po vjerskim običajima nije bilo dopuštao podizanje spomenika ni ljudima ni životinjama, pa prema tome ni jednom magarcu, ali je ostao spomen zahvalnosti u srcima plemenitih ljudi.
O ovom događaju, davno je pisao mostarski pisac Ilija Jakovljević i napisao slijedeću rečenicu: „Jednom, kada progres jače zakroči i ovim krajem, Mostar će valjda dobiti i kameni ili mjedni spomenik svom Magarcu Dobrotvoru“.
Nažalost pisac gornjih redova nije dočekao da vidi bronzani spomenik magarcu.
Priča o mostarskom magarcu je jedinstvena po sadržaju. Širom svijeta podignuto je bezbroj sličnih spomenika, iz ovih ili onih razloga. Vrijedan do iznemoglosti, ponekad tvrdoglav, u nekim krajevima nazivan je i sirotinjska majka. Kod nas ga zovu magarac, kenjac, ili samo magare, u Dalmaciji tovar, u većem dijelu Evrope ezel, u Španiji burro, u Turskoj eşek, a širom svijeta donkey.
