Provlačim „kuglice“ kroz ruke.
Kićenje bora je uvijek entuzijastičan momenat. Onako budi dijete u svakom čovjeku. U današnjem programiranom svijetu i vremenu.
Osmjeh. Ruka u ruci. Zagrljaj. Toplina. Lijepa riječ. Dobrota. Sve je to Božić. Ali i oni momenti koji su imali obrnuto proporcionalnu liniju na licu. Ponekad pomislim da ljudi u ovim danima skupljaju sve svoje momente u jednu košaru i slažu te komadiće u pripadajući dio sebe… Potiče nas na jednostavnost. Proste faktore. Minimalizam.
Vraćamo se k sebi, onim mirisima iz djetinjstva, kad smo mamu smarali da nas pusti praviti kolače sa njom, „meljanje“ tijesta i ponosno pokazivanje kako i mi znamo praviti kolače.
Iako često vežemo one dane kad smo bili djeca za nešto lijepo, a ove danas da su malo iskrivljeni, ipak sam uvjerena da ljudi prepoznaju te lijepe jednostavnosti, minimalističke. Da sa osmjehom „meljaju“ kolače, da s ljubavlju daruju one najmilije sa paketićima umotane u novine, bez sjajnih blještavih mašnica i traka.
Dođe mi pod prste jedan ukras u obliku bora. Zanimljiv. Netipičan. Atipičan.
Opipljivo unikatan i pomislih da ga trebam staviti na jorgovan u vrtu. Sjetih se kako mi je baka govorila da treba ukrašavati sve i svakog oko sebe a ne samo bor za Božić. Ako ništa, osmjehom.
Ukrašavajte osmjehom i toplinom svakog, ne samo u ovo Božićno vrijeme nego kad god imate priliku. Učinite nekom momenat poseban, pamtljiv, darujte mu komadić sebe umotano u novine a ne u neko komercijalno blještavilo. Uživajte u „meljanju“ kolača jer i u tom ima nešto posebno. Sretan i blagoslovljen Božić !
