Oznaka: samira smajlović

Godine: 22

Grad: Srebrenik

Zanimanje:studentica

Na pitanje o poboljšanju životnog stila u Bosni i Hercegovini Samira je napisala : “To što smo mladi i što je život pred nama treba da nam bude dovoljno da shvatimo da smo mi ti koji treba da uzmemo svoju budućnost u vlastite ruke i učinimo svoj, a i živote drugih boljima i ljepšima. Svima onima koji nam govore da danas nema pravde, i da poštenje, trud i rad nisu sredstva koja vode ka boljem sutra, da dokažemo da mlada srca i umovi imaju snage i mogu da prvenstveno obrazovanjem pobijede i nadmaše one koji nam danas kroje budućnost, a koji nezasluženo i bez prava to rade. Sami treba da budemo kovači svoje sreće i da vjerom u sebe i svoje sposobnosti izgradimo bolji svijet. ”

Mnogi bi rekli da se o životnom stilu u gradu koji je jedna od prolaznih stanica nakon Grada soli,  na magistralnom putu za Brčko- Orašje, distrikt i grad, nema Bog zna šta reći. Mi koji smo otišli, prije cirka deceniju,a koji jedva čekamo svaki ponovni dolazak, pa makar i na dan, pamtimo i najmanju sitnicu i znamo da to i nije baš tako.

Vozači znaju, semafori su jedna od bitnijih stvari u saobraćaju, iako raskrsnice mogu bez njih. Kažu, bitno je da se onaj koji upravlja vozilom zna snaći. Ovi naši semafori, na samom ulazu u „grad“, nama koji smo otišli, ali koji se vraćamo, ne da su  bitni, najbitniji su. Kreneš u popodnevnim satima sa perona iz glavnog grada, na semaforima budeš u akšam. Još ako je Ramazan i top sa Gradine pukne,a ti pravac u Čardak kod Juse na peticu. Pa poslije trk na Stari grad sa rajom, jer top ove godine puca prvi put, nije isto kad ga vidiš na slikama i kad odeš pa ispitaš sve što se pitati može o topu, a topdžija te gleda i ne može da vjeruje da tebe to interesuje.

A kad prođe Ramazan, za Bajram se nastavlja dobro utvrđena tradicija ispijanja kahve ranim jutrom, prije posla. Popije se i kod kuće, ustane se sat ranije da se kahveniše i koja cigara smota, ali ni gradska produžena se ne preskače. Onda svi svojim poslom, do podne, kad sat na šetalištu otkuca 1h. One koji su sretni i rade u smjenama čeka još jedna, u hladu bašte jednog od kafića porednih uzduž šetališta, sa obje strane, kao da su mu obale, a ono rijeka koja teče između njih. Da je utorak, pijačni dan, ustalo bi se i ranije pa dok nije zagrijalo makar na zelenu pijacu otišlo, svratilo do obućara i krojača, platilo račune… Bitno se samo snaći kad stigneš u grad, kao kad dođeš na raskrsnicu bez semafora. Gdje prvo? Mali je grad, ali kad nađeš vremena da dođeš samo utorkom, velike su obaveze.

Ponedjeljak k'o ponedjeljak, mnogima nedrag, ne zato što je prvi dan u sedmici, nego što je prvi radni dan u sedmici. Ponedjeljak i, kao i sestra i brat, srijeda i četvtak odjekuju smijehom i grajom, što mališana iz vrtića, što osnovaca za vrijeme velikog odmora kad dođu u restoran brze hrane na šetalištu zgrabiti sendvič i otrčati nazad do škole da ga što prije pojedu dok odmor nije završio da ne bi zafalilo vremena za zezanje i smijeh.  Srednjoškolci, malo ozbiljnija raja, svrate ili do prvog nargila bara ili do picerije u gradu, po lepinu s kajmakom, ovisno o tome koliko su gladni.

Vikendom naveče smo već svi dotjerani, jer se petak i subota, izlazne večeri, unaprijed rezervišu ili za odlazak na svirku, ili za kolu, sladoled i šetnju gradom. Obiđeš jedan krug, šetalištem kroz centar grada pa kroz Ćevap ulicu ponovo na šetalište i tu se smjestiš, ako si dovoljno sretan i nađeš slobodno mjesto vani. Ako si ne daj Bože baksuz po prirodi, onda dođeš ranije nego ostali da bi zauzeo mjesto i imao gdje posjediti naredna 2-3 sata. Dok tako ćejfite, ne biste vjerovali, moguće je da sretnete neku od poznatih ličnosti, muzičare iz Srebrenika, a znane na Balkanu, a Boga mi i šire. Pročulo se da Srebreničani znaju pjevati pa me taksista u Sarajevu upita znam li i ja, jer mu rekoh da sam iz Srebrenika. „Znam“, rekoh, „al’ me nije baš lijepo slušati“. A ako hoćete da se maknete iz centra grada, vi ili u baštu Hotela na cijeđeni ananas, ili malo dalje, do Starog grada iznad Srebrenika po svjež zrak i prizor kao iz priča. A kad već bude kasno i kad se i ogladni, onda do pekare Magistrale, poznate svakom ko je ikad prošao magistralnim putem kroz Srebrenik. Sljedeća stanica je topli dom, a onda sutradan se počinje sve ispočetka.

Dođi u Srebrenik, a ja ću te provesti kroz sva ova mjesta, da vidiš kako su ljudi dobri i kako je lijepo. Tu, gdje svako svakog zna, gdje nikome ništa ne može promaći, ni dobro,a ni loše, ali gdje mirišu lipa i kokice, zajedno, u centru grada i gdje, kažu, para i budućnosti nema, ali ljubavi i sreće i za prodavati ima.  A gdje to dvoje ima, i život je lijep.