Objavljeni radovi pod tematskom kategorijom “U ovom gradu je životni stil”

zivotni-stil

KLIKOM NA FOTOGRAFIJU ISPOD PROČITAJTE NEKE OD RADOVA NAPISANIH NA TEMU : “U OVOM GRADU JE ŽIVOTNI STIL”.

1.MIRNES MODRIĆ

Spiskali smo snagu. Iscrpili smo ljubav. Dokusurili smo razum. Uništili želju. Potentnosti smo davno ugasili posljednju žigu. Kreativnosti smo uzeli maštu…

mirnes-modric

2.DALILA SPAHIĆ

Nikada neće saznati kako dječaci skupe hrabrosti da učestvuju u tradicionalnim skokovima sa vrha luka, kako dopuste Neretvi da ih zagrli, kako se vinu u nebo i spremno dočekuju taj magični trenutak.

nagradni-natjecaj-u-pisanju
Dalila Spahić, 22, Mostar, studentica

3.DŽENITA DELALIĆ

Nijedna promjena ne može promjeniti životni stil Mostara.Tu smaragdnu ljepotu dijela njegove duše ne može niko zamjeniti. Ljudi dolaze i odlaze,odrastaju mjenjaju se ali niko ne može zamjniti njegov stil,dio njegove duše…..Neretvu,mogu se samo prepustiti  i uživati u trenutku jer ništa ne traje vječno.

djenita delalic

4.DŽANEL BILJANOVIĆ

I ako svi govore istim jezikom niko se međusobno ne razumije iz razloga što nitko ne priča a i ako priča dijeli se i ograđuje raznim barijerama koje ne daju da drugi glas da svoju muku ili svoju priču

mladi bosne i hercegovine

5.KRISTINA GADŽE

Životni stil je slika svakoga grada. On je različit za svakoga ponaosob.

kristina gadje

6.STEVAN STANČIĆ

Lokalci znaju da je to beskonačno pitanje i zovu nas da se sklonimo sa ćelopeka i srknemo kafu. Ne opterećuju nas ozbiljnim podpitanjima, nabacuju lagane teme i opuštaju nas, ne bi li smo se sami lakše odlučili. 

stevan stancic

7.LJUBICA DRAČA

Zamisli nekog stranca iz Amerike, Kine, zapadne Evrope koji je odrastao na hamburgerima iz MekDonaldsa, riži, pomfritu i parčetu pice. Taj se jadničak po prvi put u životu istinski najede kad proba naše pite, ćevape, sarmu, dolmu, tufahije, kad se napije po prvi put vina iz Hercegovine i sazna šta  stvari znači ta rakija.

Ljubica-Draca

8.LIDIJA SEJDINOVIĆ

“Baščaršija je kao brzi kurs iz kultura svijeta”, napisala je zamišljena djevojka na korice svoje bilježnice.

Lidija Sejdinovic

9.ANĐELA JURIŠIĆ

Andrić je jednom rekao kako ga u Mostaru budi svjetlost. No, nikad nije istaknuo je li riječ o svjetlosti grada ili njegovih ljudi. 

mostarske-zgrade

10.HANA ŠEHOVIĆ

Jednostavno pronađu nadu u svemu što ih zadesi i ne odustaju od nje. To je njihov životni stil. 

hana-sehovic

11.SAMIRA SMAJLOVIĆ

Dođi u Srebrenik, a ja ću te provesti kroz sva ova mjesta, da vidiš kako su ljudi dobri i kako je lijepo. Tu, gdje svako svakog zna, gdje nikome ništa ne može promaći, ni dobro,a ni loše, ali gdje mirišu lipa i kokice, zajedno, u centru grada i gdje, kažu, para i budućnosti nema, ali ljubavi i sreće i za prodavati ima.  A gdje to dvoje ima, i život je lijep.

samira-smajlovic

Grad koji živi hedonizam – pismo jednom razočaranom namćoru iz Mostara

Ljubica-Draca

Godine: 29

Grad: Doboj

Zanimanje: Magistar engleskog jezika i književnosti

Kako poboljšati život u BiH?
To mogu samo mladi ljudi. Ako prihvate da su tu gdje jesu s razlogom i da zivot u Bosni nije kazna vec blagoslov. Jer ova zemlja ima mnogo, i previse, da da i omoguci i nama i drugima. Steta je sto su nas s godinama zaslijpeili lazima i politkom i nacionalizmom pa mnogi jos ne mogu da vide velicanstvene gradove, rijeke, prirodu i ljepote ove drzave i sve sanse koje imamo da rastemo, razvijamo se, i bogatimo se. Kada mladi to uvide, svima ce biti ljepse i bolje. 

Hmmm… znam da piljiš u riječi naslova i misliš kako sad slijedi duhovna pripovijetka sa podugim spiskom nazovi bajkovitih opisa grada koga vidiš svaki dan, ali nekim drugim očima jer tebi je možda to grad kao i svaki drugi, i dan kao svaki drugi i ‘ljepota’ kao i svaka druga. Moram da te razočaram, jer nemam namjeru da o tome pišem.

Vidiš, tebi kao građaninu ovog grada svaka ulica je ista, svaki sokak isti, svaki kafana, birtija, klupica – ista. Dosadna. Svagdašnja. Milion puta već viđena. Svaki trun prašine na putu od kuće do svog odredišta znaš. Svaki kamen u kaldrmi i svaki komad željeza u mostu znaš. I Muju koji svako jutro kuka ti kraj avlije jer opet ustaje u 5 ujutru da sve pripremi u svojoj ćevabdžinici, al’ opet ni nakon 25 godina od nje ne odustaje; i njega eto znaš. I Stjepana koji svaki dan i kad od podne radi psuje svu djecu u sokaku jer kasni zbog njih – a znaju svi da je jednostavno ljenština i da i dalje kod kuće ručno pravi ogrlice za onu svoju malu iz Duvna. I svakog koga na ulici sretneš, dovraga, i starog i mladog znaš. Svi su isti. Svi su naporni i dosadni. Sve ne možeš da ih gledaš.

A šta da ti neko sutra dođe i kaže da nikada više ništa od toga nećeš da vidiš? Da li bi bio miran? Da li bi žalio? Znam da bi.

Jer to što ti gledaš i znaš i u čemu uživaš svaki dan – nekom je privilegija. Nekome je to bogatstvo. Za neko malo, siromašno đače iz provincije koje su po prvi put poslali na ekskurziju u tvom gradu po prvi put vidi zelenilo Neretve i dotiče njen smrtno hladan tok. Po prvi put iz svog džepa samo vadi novac i jede ćevape. Po prvi put posmatra most, beskrajan i veličanstven u njegovom mladom, neiskusnom oku. Tu kupuje i prvi suvenir i zagleda šiše i pita se da li to smije ponijeti ocu i majci kao poklon ili bi ga moglo koštati silnih batina što je iole i pomislio da se tome približi.

Zamisli nekog stranca iz Amerike, Kine, zapadne Evrope koji je odrastao na hamburgerima iz MekDonaldsa, riži, pomfritu i parčetu pice. Taj se jadničak po prvi put u životu istinski najede kad proba naše pite, ćevape, sarmu, dolmu, tufahije, kad se napije po prvi put vina iz Hercegovine i sazna šta  stvari znači ta rakija.

Njima, koji nisu imali sreće da su ovom gradu tako blizu ili da u njemu živi nezamislivo je uživati i u najsitnijim njegovim detaljima i ljepotama svakog dana i svaki noći. I to je vidiš to bogatstvo koje pripda samo tebi, samo meni, svakom iz Bosne. Darovala nam je neka viša sila da doživimo i živimo hedonizam koji je mnogima nedostupan i dalek kao što su nama daleke piramide u Egiptu i kenguri u Australiji. Darovao nam je ovaj život snagu i priliku da iskusimo čari ovog grada ili svaki dan ili nekoliko dana u godini, a neko to nema i nikada neće imati.

Čuvajmo to…