Lidija Sejdinović

KLIKOM NA FOTOGRAFIJU ISPOD PROČITAJTE NEKE OD RADOVA NAPISANIH NA TEMU : “U OVOM GRADU JE ŽIVOTNI STIL”.

1.MIRNES MODRIĆ

Spiskali smo snagu. Iscrpili smo ljubav. Dokusurili smo razum. Uništili želju. Potentnosti smo davno ugasili posljednju žigu. Kreativnosti smo uzeli maštu…

2.DALILA SPAHIĆ

Nikada neće saznati kako dječaci skupe hrabrosti da učestvuju u tradicionalnim skokovima sa vrha luka, kako dopuste Neretvi da ih zagrli, kako se vinu u nebo i spremno dočekuju taj magični trenutak.

nagradni-natjecaj-u-pisanju — Dalila Spahić, 22, Mostar, studentica

3.DŽENITA DELALIĆ

Nijedna promjena ne može promjeniti životni stil Mostara.Tu smaragdnu ljepotu dijela njegove duše ne može niko zamjeniti. Ljudi dolaze i odlaze,odrastaju mjenjaju se ali niko ne može zamjniti njegov stil,dio njegove duše…..Neretvu,mogu se samo prepustiti i uživati u trenutku jer ništa ne traje vječno.

4.DŽANEL BILJANOVIĆ

I ako svi govore istim jezikom niko se međusobno ne razumije iz razloga što nitko ne priča a i ako priča dijeli se i ograđuje raznim barijerama koje ne daju da drugi glas da svoju muku ili svoju priču

5.KRISTINA GADŽE

Životni stil je slika svakoga grada. On je različit za svakoga ponaosob.

6.STEVAN STANČIĆ

Lokalci znaju da je to beskonačno pitanje i zovu nas da se sklonimo sa ćelopeka i srknemo kafu. Ne opterećuju nas ozbiljnim podpitanjima, nabacuju lagane teme i opuštaju nas, ne bi li smo se sami lakše odlučili.

7.LJUBICA DRAČA

Zamisli nekog stranca iz Amerike, Kine, zapadne Evrope koji je odrastao na hamburgerima iz MekDonaldsa, riži, pomfritu i parčetu pice. Taj se jadničak po prvi put u životu istinski najede kad proba naše pite, ćevape, sarmu, dolmu, tufahije, kad se napije po prvi put vina iz Hercegovine i sazna šta stvari znači ta rakija.

8.LIDIJA SEJDINOVIĆ

“Baščaršija je kao brzi kurs iz kultura svijeta”, napisala je zamišljena djevojka na korice svoje bilježnice.

9.ANĐELA JURIŠIĆ

Andrić je jednom rekao kako ga u Mostaru budi svjetlost. No, nikad nije istaknuo je li riječ o svjetlosti grada ili njegovih ljudi.

10.HANA ŠEHOVIĆ

Jednostavno pronađu nadu u svemu što ih zadesi i ne odustaju od nje. To je njihov životni stil.

11.SAMIRA SMAJLOVIĆ

Dođi u Srebrenik, a ja ću te provesti kroz sva ova mjesta, da vidiš kako su ljudi dobri i kako je lijepo. Tu, gdje svako svakog zna, gdje nikome ništa ne može promaći, ni dobro,a ni loše, ali gdje mirišu lipa i kokice, zajedno, u centru grada i gdje, kažu, para i budućnosti nema, ali ljubavi i sreće i za prodavati ima. A gdje to dvoje ima, i život je lijep.

Godine: 31

Grad: Sarajevo

Zanimanje: dipl. komparativistica i bibliotekarka

Kako poboljšati životni stil u Bosni i Hercegovini?

Životni stil u Bosni i Hercegovini se može poboljšati osnaživanjem i obrazovanjem mladih generacija, koje će usvojiti bolji pogled na sebe i druge, razviti kulturne skolnosti, steći sportske navike i zdrav odnos prema ishrani, izgraditi ekološku svijest, zavoljeti pozitivne priče iz svoje zemlje, njeno kulturno i prirodno bogatstvo. Povrh svega, mladi ljudi trebaju izgraditi samopouzdanje i njeguju uvjerenje da su, unatoč svim preprekama, sposobni da izgrade vlastiti život i prožive ga kvalitetnim, ispunjenim, vedrim i zdravim stilom. Ishodište za sve to je obrazovanje, a pritom ne mislim samo na formalno obrazovanje. Uz to, potrebna je volja, upornost i želja da čovjek bude najbolja verzija sebe.

Pitomi povjetarac zadirkuje vlažni pramen kose koji je uspio pobjeći iz pletenice što se klati lijevo-desno, u ritmu koji diktira brzina trčanja. Cesta je oporo vlažna, miris kišom savladane prašine miješa se sa dahom rijeke što je slijedi i mirisom lipe koja rasipa polen na kosu mlade trkačice. Kao da je u tom trenu posuta vilinskim prahom, umorna djevojka trči još brže, snažni topot njenih patika razbija gluho bunovno jutro na Vilsonovom šetalištu.

Meki korak smijenio je živost njenih pokreta kada se trkačica šuljala kraj svoje usnule braće i posegnula za školskom torbom. Sa gađenjem je pogledala pepeljaru kraj konzole Xboxa prezasićenu opušcima i išuljala se iz stana.

Kada se ponovno vratila na cestu, zavodljivi osjećaj uspjeha pulsirao je u njenim snažnim listovama oko kojih su sada obigravali asimetrični krajevi suknje žarkih boja. Ručno izrađene naušnice klatile su se naprijed-nazad u ritmu zadovoljnog koraka.

Tražeći put kojim bi uspješno prošla između brbljivih grupa turista na Baščaršiji, djevojka upija melodiju stranih jezika, znatiželjno pogledom prelazi preko svih detalja na njihovoj odjeći, obući, nakitu, ruksacima i nijemo se zabavlja pogađajući ko je odakle došao.

Ta igra se nastavila u njenoj glavi i kada joj je tog dana glava otežala od dosade u školskoj klupi.

“Baščaršija je kao brzi kurs iz kultura svijeta”, napisala je zamišljena djevojka na korice svoje bilježnice.

“Šta to opet žvrlja čudakinja Hana”, prošaptala je s visoka učenica koja je sjedila ispred nje, dok je predugim noktima mazno grabljala savršeno ispeglanu kosu.

“Bolje da žvrljam po teci nego po svojim obrvama kao ti”, odbrusila joj je Hana i pogledom potražila prozor. Tokom velikog odmora, u mislima je brojala sve maratone koje bi voljela istrčati i sve zemlje koje bi voljela vidjeti.

“Belma! Valentina! Dženana!”, dozivala je radosno Hana i sjurila niz školske stepenice.

“Koji je plan danas”, upitala je kad ih je sustigla.

Dženana ju je jednom rukom zagrlila a drugom energično prošla kroz svoju kratko ošišanu kosu pa značajno objavila: “Danas, drage moje, konačno započinjemo onaj blog o sarajevskom duhu mladih! Valentina, biraj u koju ćemo baštu sjesti. Belma, vadi laptop na sunce. Hana, smišljaj uvodni tekst!”

“A, imam ja već odavno prve rečenice za uvodni tekst”, kazala je Hana. Dok su se djevojke veselo približavale ljetnoj bašti u blizini Narodnog pozorišta, Hana je gotovo cvrkutala:

“Odlučile smo pisati blog, najviše zbog užitka koje donosi pisanje, zatim zbog želje da se povežemo sa sličnim ljudima, i naposljetku zbog naše velike ljubavi prema malim gradskim pričama kojima svjedočimo svaki dan. Naše su ladice, džepovi, ruksaci i sjećanja puni sitnica slika i priča o kojima se jednostavno mora pisati…”

“Mislite li vi da će ljudi stvarno čitati tekstove koje pišu četiri tinejdžerke”, upitala je sumnjičavo Valentina.

“Čitat će neko. Ne smiješ tako razmišljati. Moramo dati sve od sebe, samo tako se možemo nečemu nadati. Osim toga, mi uživamo u tome, može nam samo koristiti”, mirno je obrazložila Belma i usput svima podijelila integralne kekse.

“Istina. Na taj način ja, naprimjer, razmišljam o trčanju”, dodala je Hana.

“Pa da, ako ne dobiješ medalju dobit ćeš dobre noge”, veselo je rekla Dženana i zavirila pod Haninu šarenu suknju. Djevojke su prasnule u smijeh koji je osvježio sve koji su se našli u njihovoj blizini.

Sunce je već bilo na odlasku kada se Hana vratila kući.

“Dušo, operi suđe kad završiš zadaću”, kazala joj je mama.

“Ne mogu, mama, idem trčati. Braco će me zamijeniti.”

Na to je Hanin stariji brat zajedljivo dobacio s balkona:“Ma daj, jutros si trčala, kud ćeš opet? Šta ti sebi, majke ti, umišljaš dokle ćeš dogurati.”

“Dalje nego oni što na balkonu povazadan sapiru nikotin kafom”, mirno je odgovorila djevojka, vješto obula patike i izjurila napolje.

Pitomi povjetarac zadirkuje vlažni pramen kose koji je uspio pobjeći iz pletenice što se klati lijevo-desno, u ritmu koji diktira brzina trčanja. Cesta je vruća i suha, miris prašine miješa se sa dahom rijeke što je slijedi i mirisom lipe koja rasipa polen na kosu mlade trkačice. Kao da je u tom trenu posuta vilinskim prahom, umorna djevojka trči još brže, snažni topot njenih patika razbija gluhu noć na Vilsonovom šetalištu.

Oznaka: Lidija Sejdinović

Objavljeni radovi pod tematskom kategorijom “U ovom gradu je životni stil”

U ovom gradu samopouzdanje je životni stil-Lidija Sejdinović