Oznaka: Anđela Jurišić

Godine: 21. godina

Grad: Mostar

Zanimanje: Studentica

Kako poboljšati životni stil u Bosni i Hercegovini?

Po mojem mišljenju, životni stil u Bosni i Hercegovini nije trenutno negativan. Unatoč tomu, ne znači kako je to dovoljno, već, suprotno tomu, treba se truditi i pokušavati što više informacija skupljati, što više učiti, ističući samoobrazovanje. Moramo postati svjesni kako jedino sa znanjem možemo se boriti za naše potrebe i snove, koji će pozitivno utjecati i na grad. Također, iako je svaki čovjek političko biće, ne možemo politiku za sve okrivljavati.

Mostar je stil života.

Andrić je jednom rekao kako ga u Mostaru budi svjetlost. No, nikad nije istaknuo je li riječ o svjetlosti grada ili njegovih ljudi.  Ako pitaš Mostarce, u njih još vrijedi ona: čudna jada od Mostara grada. Sve podsjeća na rat; mnogo je ruševina, nigdje nade za budućnost mladih. Kažu šta drugo očekivati nego da pobjegnu u svijet, a sva reakcija na to je ironija i komedija.

No, nije sve tako crno-bijelo, niti je tu loše. Pošteno govoreći, svijet nije vidio sretnijih i veselijih ljudi. Ovdje, čak i pod najtežom situacijom, još uvijek neoporavljenoj, narod zna što znači uživati, odmarati i gledati na život kao igru. Upitajte umjetnike i mislitelje, to je važno, čini život vrijednim te objašnjava kako je u sitnicama uistinu ljepota svijeta sadržana.

Zapravo, živjeti u Mostaru znači pustolovinu. Onu istinsku, gdje hrabro prihvaćaš izazove, boriš se i nikad ne postoji negativan odgovor. Za pustolovinu uvijek Da!. Možete tu sve pronaći, od muzeja, galerija, stadiona, kazališta, kafića, diskoteka, teretane, sportske centre, bazene. Uočit ćeš i brojne tečajeve, razne natječaje. Nije on pust, premda će mnogi reći kako sve organizacije i poslovi nisu na visokoj razini, znate, ne pripadaju elitskom dijelu svijeta, pogotovo Europi. Isto kažu za nas, kao ljude, divlji i naivni, onako usputni. Nismo za njih ako želimo više od onog što nam elita dopusti.

Neka i nismo, zato što baš tu je ljepota ovog grada. Primjerice, posjetite li Kosaču ili Narodno pozorište, primjetit ćete ljude koji budno prate predstavu. Oni su dio nje, vesele se, smiju ili plaču zbog radnje. Bez njih ta ista predstava ne bi valjala, izgubila bi životnost, ljepotu i stvarnu, ljudsku vrijednost. Svijet gleda predstave bezizražajno, pa i kada se vesele komediji, osmjeh im je kontroliran. Vidite, ovdje nikad ništa nije kontrolirano, ljudi prikazuju svoje emocije, mišljenja i stajališta čvrsto, držeći ga se do kraja. Bez stida i premišljanja.

Ipak, ni to nije najbitnije. Ono što se zaista može vjerovati kao stil grada je Obitelj. Bio ili ne bio rat, pričali ili ne pričali o siromaštvu i mržnji, ljudi su apsurdno bliski jedni sa drugima. Nemoguće je i objasniti tu neobičnu pojavu; kao mreže povezani, koliko god udaljili članove obitelji, mogu se osloniti jedni na druge. Ovdje je obitelj uvijek oslonac, podrška i dao bi sve za nju. Ona je svetinja, kojoj se nitko ne protivi i ne pokušava joj se sukobiti. Ironično, grad, o kojemu će Vam pričati mnogo ružnoga, daruje puno lijepoga.

Upitate se, kao i mi sami, zašto itko govori o njemu ružno, kada i nije baš toliko loše? Je li zbog ljudskog urođenog kukanja ili zbog stvarnog problema? Vjerojatno oboje u međuovisnosti. Mnogo problema je unazadilo ovaj grad, otežalo mu razvoj i poboljšanje, daljnji napredak, što je kod ljudi uvjetovalo ogorčenost i razočaranje. Nakon toliko pobjeđenih bitki, još uvijek je tu. Pa zašto onda strah? Opustite se. Grad kao grad valja, bez obzira na uspon ili pad, problem je što čovjek mora shvatiti kako sam rješava svoje stvari i stoji iza svake rečene riječi. Njegova odgovornost, drukčije ne ide.

A grad.. Daje Vam život, kakav on uistinu jeste. Sa svojim manama i vrlinama, sa mnogim problemima, ali i vječnim rješenjima. Mostar je život u suštini.

Kada kažu da će propasti ili da mu nema spasa, ne vjerujte tim besmislicama. On nema svoj kraj, niti će nestati. Beskorisne su sve svađe, sukobi i ratovi, beskorisna je svaka zloupotreba i manipulacija, trajat će i izdržat će. Kada se ponovo neki turisti slučajno zagube ovdje, ni ne znajući da se nalaze u čudesnosti, u kratkom roku, samo dok udahnu atmosferu, osjetit će ju, svima prenositi u svojim blogovima, hvaliti nas. Društveni i dobri ljudi, Stari most i kava. Jer uvijek više hvali tuđi, nego svoj svoga.

Ali, važno je da netko, na kraju krajeva nevažno o kome je riječ, svjestan je ljepote i snage grada. Kraj ovoga eseja bit će jednak Mostaru: pozitivan. Živjeti u njemu ne možete, ako ga ne volite istinski. Tada se ne pitate zašto ni kada se ta ljubav rodila, jer ste sigurni da je s razlogom tu. Voli i Vas, pomaže Vam i podupire Vas. Isto tako, nužno je da i Vi volite, pomažete i podupirete njega. Jer, ponovit ću, on je sami život. Voljeti Mostar znači voljeti život.