Park prirode Blidinje se nalazi u Hercegovini u području visokog gorja središnjih Dinarida, i obuhvaća područje planinskih masiva Čvrsnice i Vrana. Ovo je jedno od najljepših područja naše zemlje.
Širokobriježanin Velimir Ćavar je život u gradu zamijenio sa ovim lijepim planinskim krajem gdje se danas bavi stočarstvom i poljoprivredom.
Na uzgoj koza ga je potaknula spoznaja da u Hercegovini ima potražnje za kozjim proizvodima a nije bilo ponude, te se tako počeo baviti kozarstvom. Danas ima oko sedamdeset koza sa tendencijom na proširenje farme.
Tradicija pravljenja sira od ovčjeg, kravljeg ili kozjeg mijeka smatra se jednim od najstarijih običaja u Hercegovini. Sir sazrijeva u mješinama od ovčije kože što je genijalan sistem za čuvanje i transport ovog lako kvarljivog prehrambenog proizvoda.
Radi njegovih karakteristika, sir iz mijeha nije moguće proizvoditi industrijski.
Velimir na svom imanju proizvodi kozji sir – dimljeni sir i mladi bijeli sir; te kaže da je poseban užitak piti kozji kéfir.
Koji je postupak pravljenja sira?
Sir se radi po tradicionalnoj hercegovačkoj metodi kao što su stari radili. Mlijeko se prvo kuha pa se hladi i onda se dodaje sirilo. Dok sirilo odradi svoj zadatak onda se surutka cijedi se te nakon toga stavlja sir u kalupe da se cijedi.
Nakon 24 sata cijeđenja, sir može u prodaju kao mladi ili se dalje priprema za mišinu. Ako se stavi u mišinu ostavlja se u posebni prostor za mišinu koji se najčešće nalazi okrenut prema sjeveru gdje je najmanje sunca i tu zrija idućih oko 60 dana. Mišina se često okreće gore-dolje da se isto suši-zrija sa svih strana.
Velimir smatra da je ovaj sir prezentacija Hercegovačke kulture jer se pravi po hercegovačkoj tradiciji. Završavamo ovim riječima: “Džabe Žilavki i Blatini pršut ako uzanj nema grumen sira”.
