Kao i svaki drugi čovjek koji radi na sebi mnogo puta raspravljam sama sa sobom. Tako i ovu godinu pri kraju evidentiram stvari, ljude i događaje koji su bili prisutni ove godine. Uzmem papir i olovku, sjednem kraj prozora koji gleda u Mostarsko nebo i duboko se zamislim u memoriju slika stvari koje sam doživila 2016-te. Kao kistom po platnu jasno vidim svaku emociju u tom plavetnilu još jedino čistom u ovom gradu na Neretvi.
Ima nekoliko stvari koje ovu godinu želim da raspravim sa sobom kako bih novu dočekala u miru.
1. Naučena lekcija broj jedan: Iskoristite vrijeme sa roditeljima i onima koje volite.
Tugu u očima ovu godinu izazove memorija na gubitak oca. Tup osjećaj toliko bolan u grudima da njegov prikaz vidim toliko jasno ispred sebe da i miris dima cigare koju bi zapalio mogu da osjetim kad pomislim na to. Taj osječaj u životu svi doživimo jer to je proces vremena i prirodan tok stvari. Međutim, život ide dalje. Sa vjerom da bolji život dolazi nakon ovog uzimam svaki udisaj ovog vremena sa željom da živim, osjećam i volim one kojima to mogu svaki dan reći. Logičan slijed životnih okolnosti i dalje se emotivno strašno teško prelazi.
2. Naučena lekcija broj dva: Nekad se pomaganje društva sastoji od pokretanja samog sebe.
Ponos u meni ove godine izmami jedan jako bitan događaj ove godine koji sam sama stvorila. Jednom sam davno u nekoj vjerskoj knjizi pročitala da bi čovjek da bi mogao pomoći drugima prvo trebao moći pomoći sam sebi. I to stvarno jeste istina. Do prije samo dvije godine radila sam poslove i stvari koji su mi donosili jako malo. Nisam bila pretjerano sretna poslom ali mi je novac bio bitan pa sam nastavljala da ih radim.
Život mi se preokrenuo u momentu kada sam počela da radim stvari koje volim. Danas sam tu gdje jesam. Radim jer volim a novac sam dolazi. Sada kada sam sebi pomogla pomažem drugima koji to ne mogu. Mnogo volim životinje i ugrožena su vrsta BiH društva. Nisam religiozna ali mislim da se religiozan čovjek ne bi trebao razlikovati od dobrog čovjeka. Pomoć ne mora biti jednokratna-u novcu. Možete nekome pokazati vještinu da zaradi novac, usvojiti malog psa sa ulice umjesto da kupujete, nasmijati tužnog čovjeka ili jednostavno sebi pomoći.
Ako ne možete sada pomoći drugima radite na sebi da jednog dana pomažete ljudsku rasu. To je najbrži put do izdvajanja vremena i novca u rast društva.
3. Naučena lekcija broj 3: Mnogo je bitno da osiguramo travu prije nego osiguramo stado kojem pripadamo.
Svijest mi je trenutna. I sretna sam što konačno znam da će trenutna vlada iskorištavati pasivnost nas ostalih sve rigoroznijim mjerama od kojih novci ne idu u poboljšanje kvalitete našeg života.
Naravno, osim ako se mi ne suprostavimo zakonom prirodno datim PRAVOM a to je da svojim glasom i radom promjenimo nešto.
4. Naučena lekcija broj 4: Ljudi koji se druže uglavnom se ne poznaju. Vrijeme provodite samo sa onima koji vam daju prostor da budete svoji.
Radost u ovoj godini mi je izazvao kraj godine. Ovu godinu završavam u strogom krugu ljudi koji me vole, a ima ih samo malo manje nego prstiju jedne ruke. Trebalo mi je dugo da shvatim da ljudi koji se druže ne moraju i da se poznaju. Kako zrelim vrijeme smatram dragocjenim. Upisala sam malo nekog treninga i konačno sam dala to vrijeme sebi. Također sam upisala i neki dodatni kurs da se poboljšam u poslu koji radim. Ostalo vrijeme radim ili provodim sa ljudima koji me poznaju. To su oni koji kad puknem uglavnom se ne boje.
5. Naučena lekcija lekcija broj 5: Budite uporni.
Iznenađenje za ovu godinu svakako je izazvao ishod američke predsjedničke kampanje. Pobjedu Trumpa ne smatram lošom. Ona nas ući da nikad ne smijemo reći NIKAD i da je upornost jedan od najvažnijih faktora u svim našim životnim ciljevima.
Tuga, ponos, svijest i radost su mi 4 emocije sa kojima ovu godinu želim da završim. Svjesna svega oko sebe priznajem da život nije savršen i da je sasvim uredu držati tugu u srcu ne pokušavati je prevrnuti u nešto što nije.
Ulazak u novu godinu obilježavam sa jednom prazninom bez jednog čovjeka koji mi je dao život i sa punočom drugog koji je još tu-moje majke.
Sretna zbog svijesti koliko sam mala i beznačajna u odnosu na sam život pozdravljam ovu novu godinu sa molitvom za narode koje neću imenovati jer mnogo država ovog svijeta trenutno pati. Kao i molitvom za sve nas što tiho svjedočimo hororima koje ljudi čine jedni drugima.
Ovaj post želim da završim jednim citatom koji ćete nadam se shvatiti neovisno o državi čiji ponos citiram u malo preformulisanom tekstu:
„Zaklinjem se na vjernost ljudskom rodu i svakom čovjeku koji se za mir zalaže, jedan ljudski rod pred Bogom sa slobodom i pravdom za sve”.
Sretna vam nova godina!
UKOLIKO STE PROPUSTILI PROČITAJTE:
“RAZLIKE SU JEDINA STVAR KOJU DIJELIMO SLAVIMO IH SVAKI DAN”
“NEVIDLJIVI MOSTAR”
