Park prirode Blidinje se nalazi u Hercegovini u području visokog gorja središnjih Dinarida, i obuhvaća područje planinskih masiva Čvrsnice i Vrana.
Zbog geomorfoloških osobina, bogatstva biljnog i životinjskog svijeta te prekrasnih krajobraza na dan 30. ožujka 1995. godine Blidinje je proglašeno parkom prirode. U jedinstvenom prirodnom arealu koji sadrži mnoge endemske vrste biljnog i životinjskog svijeta do danas je evidentirano oko 1500 biljnih vrsta, od čega više od 200 endemskih, subendemskih i reliktnih vrsta. U parku se nalazi najveće stanište endemskog bjelokorog bora munike.
Život na Blidinju za neke ljude znači sreću, užitak i biti jedno sa prirodom. To je slučaj kod Širokobriježanina Velimira Ćavara koji je život u gradu zamijenio sa lijepim planinskim krajem , gdje se bavi stočarstvom i poljoprivredom.
Kaže da je čitav život povezan sa Blidinjem te je svjedok turističkog oživljavanja Parka prirode Blidinje. Velimir mnogo vjeruje u ekološku poljoprivredu i poštuje njena načela. Uzgaja voće i povrće bez pesticide i umjetnih gnjojiva.
Na uzgoj koza ga je potaknula spoznaja da u Hercegovini ima potražnje za kozjim proizvodima a nije bilo ponude, te se tako počeo baviti kozarstvom. Danas ima oko sedamdeset koza sa tendencijom na proširenje farme.
Ovaj zanimljivi čovjek nam je ispričao kako izgleda jedan dan u njegovom svakodnevnom životu.
Jutro započne sa štalom, jutarnja mužnja životinja te navečer završi sa štalom -večernja mužnja. Ostali svakodnevni poslovi i obveze ovise o godišnjem dobu.
U proljeće se priprem sadnja i sijanje u poljoprivredi dok se ljeti radi na održavanju poljoprivrede i skupljanju sijena. U jesen dolazi do skupljanje plodova za zimnicu, a zimi su koze u štali cijeli dan pa ih se tri puta na dan hrani.
Velimir kaže da mu u poslovima pomažu supruga, roditelji i brat.