Postoje mnogi ostaci osmanskog perioda u Bosni i Hercegovini koji su još uvijek u potpunosti sačuvanI; kao što je to slučaj sa slikovitim osmanskim kućama u Mostaru.
Tour Guide Mostar vam donosi tri tradicionalne osmanske kuće u Mostaru.
- Kajtaz kuća
Kajtazova kuća pripada gradskoj stambenoj arhitekturi turskog perioda. Ovo je najljepši stambeni kompleks s kućom za muškarce i kućom za žene. Visoki zidovi štite od jakog sunca i sprječavaju pogled izvana. Kuća je izgrađena od kamena i drveta.
Odaje unutar kuće imaju vrijedne tepihe a sačuvane su i mnogobrojne knjige na arapskom jeziku. Kuća je otvorena za posjetitelje.
- Bišćevića kuća
Bišćevića kuća lokalno se naziva “Bišćevićev ćošak”. Kuća datira iz 1635., a nalazi se u ulici Biščević, na obali rijeke Neretve.
Kuća ima prizemlje i jedan kat iznad gdje se nalazi divanhan soba. U dvorištu postoji jedna odvojena prostorija koja je služila kao kuhinja.
Dvorište predstavlja tipičnu bosansku avliju, koja je bila simbol obiteljskog života, kulture i baštine. Dugo vremena, avlija je bila odraz navika, kulture i rada domaćina i domaćice. Ako je mjesto isijavalo svježinu, mir i čistoću, to je bio znak da domaćini su bili čestiti ljudi. U slučaju da ste propustili, pročitajte cijelu priču – Avlija, kućno dvorište puno Bosanske tradicije.
Danas se ova kuća smatra jednim od bosanskih nacionalnih spomenika.
- Muslibegovića kuća
Muslibegovića kuća je također bosanski nacionalni spomenik. Muslibegovići predstavljaju plemenitu lozu u Hercegovini, gdje su njezini članovi bili guverneri tijekom mnogo stoljeća.
Članovi ove plemićke obitelji su pridošli u Mostar krajem 17. stoljeća nakon pada Herceg-Novog od strane Mlečana 1687. U to vrijeme, Muslibegovići u svom vlasništvu su imali imovinu na cijelom području Hercegovine te su imali znatan utjecaj na socijalne i političke poslove u regiji. Ukoliko ste propustili, pročitajte naš članak – Bosanski nacionalni spomenik u Mostaru, Muslibegovića kuća.
Ova kuća i kompleks obuhvaćaju stambenu zgradu i dva dvorišta, uključujući i ulaz sa okolnim zidovima te pokretnu imovinu. Neki od njenih najvrijednijih eksponata su rukopis Kur'ana od strane Sami (učenik Hadži Hafiz Muhamed Sevkije), levhas iz 1855. godine, te uređenu sablja iz 1866. godine.
