Piše : D.LJ.
Zanimljivo je kako ljudi potaknu sebe na razmišljanje u nekim momentima šta im nalaže društvo ili religija, u ovom slučaju. Valjda je čovjek sklon tom „površnom mentalitetu“ i uvijek se možemo uhvatiti za onu slamku – mi smo samo ljudi.
Klasika.
Bilo je nekad momenata kad smo k'o djeca više hitali za onim kupovnim, šarenim jajima što nam je tetka iz Njemačke donijela, nego za onim obojani u „lučini“ od naše bake koju je pažljivo skupljala mjesecima.. Ipak, radije se sjećam momenata kada smo svoju kreativnost ispoljavali natječući se čije će Uskršnje jaje biti ljepše ukrašeno…obojani nered smijeha.
Uskršnje vrijeme za mene je uvijek bilo osluškivanje sebe i mir. Nisam pobornik tipičnih „pravila“ gdje ljudi kroz Korizmu rade nešto „reda radi“, nego gdje vidimo i bolju stranu svakog čovjeka, momenta, pa čak i materijalne stvari. Koliko god prgavi bili, možemo naučiti gledati onu bolju stranu.
Kroz ovo vrijeme učimo se gledati očima djeteta, veseliti se jednostavnim momentima jer čovjek zaboravi uživati u obojanom neredu osmjeha.
