Bavim se crtanjem 22 godine i zadnjih godina sam se posvetio tome, da od hobija naravim posao. Iz crtanja, pre dvije godine se izrodila djecija društvena igra, koju sam ove godine i zaštitio autorskim pravima u Institutu za intelektualnu svojinu BiH.
Na ideju da napravim djeciju društvenui igru sa kockicama i figuricama, došla mi je zbog toga, djeca previše troše dragocjeno vrijeme uz video igrice i zaboravljaju na druženje, pa sam odlucio da osmislim nešto gdje je osnovni uslov da bi se igrala ova igra, dobro društvo. Igra se sastoji iz dvije podloge za igranje, jedna je staza za figurice, a drugi dio je arena. Igra posjeduje likove kreirane za djeci uzrast. Igru može igrati 4 do 6 igraca.
Ljubitelji umjetnosti i crtanja mogu bolje upoznati i vidjeti moje proizvode putem stranice na facebook Crtani svijet Bojana Nikolica- Cartoon world Bojan Nikolic u albumu My drawigns! – Moji crteži, sa 174 crteža. Među kojima su vec i prodani, u opisu crteža piše ta informacija.
Ako je neko zainteresovan za djeciju društvenu igru, koju radim po naruđbi ogrinalnu za neko djete, sa temom koju voli djete za koju se radi igra,može se pogledati na Facebook stranici How to subdue Dragon, KAKO ukrotiti ZMAJA. Tu je izloženo sedam radova koji su naruceni i rezervisani, kao primjer kako izgleda jedna igra sa razlicitim temama: zmajevi, jednorozi, dinosaurusi i mnoge druge teme iz djecije fantazije.
Kad je djecija društvena igra u pitanju i proces njenog nastanka sastoji se iz sledecih operacija, crtanja rucno i rezanja sa makazama. Da bi se jedna igra napravila potrebno je 15 dana svakodnevnog rada. Djecija društvena igra je u Derventi zaživjela, a roditeljima jako odgovara da svoju djecu malo odvoje od interneta i igrica. Cesto se narucuje za rođendane, kao orginalan poklon za djete. U aprilu mjesecu sam održao obuku pravila za ovu igru, gdje je odaziv djece bio zadovoljavajuci, s obzirom ta se takmicim sa tehnologijom koju djeca obožavaju. U maju mjesecu je i održano takmicenje za vrijeme svjetskog dana, manifestacije Noc muzeja, koja je obilježena i u narodnoj biblioteci Branko Radičević, Derventa.
Uz djeciju društvenu igru ide popratni materijal, 4 ili 6 figurica za igru, zavisi od odabira narucioca i12 kockica, kutijice za odlaganje popratnog sadržaja i materijala za igru.
Koji savjet imate za mlade ljude koji se bave kreativnim radom?
Savjet svim ljudima koji se bave kreativnim radom i koji se žele okušati da naprave nešto više od dosadašnjeg ucinjenog, savjetujem da budu hrabri, uporni i vrijedni u tome što rade, da svoj orginalan rad zaštite autorskim pravima i da svaki vid promocije iskoriste, koji im se ponudi.
Mostarska umjetnica Vedrana Božić (37) koja stoji iza brenda Claire Noel bavi se slikarstvom i izradom nakita. Kako kaže na njihovoj oficijalnoj facebook stranici @clairenoelgallery : “Galerija umjetnina “Claire Noel” nudi umjetničke slike i rukotvorine. To je mjesto gdje svako može pronaći nešto lijepo za sebe ili za poklon. Izlozbeni prostor pripada domacim dizajnerima i umjetnicima iz razlicitih oblasti. Svi artikli u Galeriji su ručno izrađeni unikati, te je također moguće naručiti personalizirane rukotvorine urađene samo za vas po vašoj želji.”
Svi radovi Vedrane Božić su unikatni ručni rad te su zaštićeni kao dizajn na što je, kako sama tvrdi, jako ponosna. Takve rukotvorine raznolikih personaliziranih ilustracija te umjetničke slike samo su od nekih kreativnih proizvoda ručnog rada sa kojima se Vedrana može pohvaliti. Upravo njezina ljubav prema umjetnosti i odabrana životna profesija bile su tema našeg “onlajn” razgovora na koji smo se igrom prilika dogovorili preko Claire Noel oficijalnog instagram profila @clairenoelgallery .
Možete li nam objasniti više o Vašem brandu? Otkud Vam ideja za pokretanje brenda?
Slikarstvom sam se počela ozbiljnije baviti početkom 2000-ih kad sam upisala tečaj crtanja i slikanja u Londonu. Talent i ljubav su postojali oduvijek, a onda se počela rađati i želja da umjetnost umjesto hobija, postane moje osnovno zanimanje i životno opredjeljenje. Bilo je samo pitanje vremena, hrabrosti i momenta ludila. Danas Galerija postoji 3 godine a brand Claire Noel oko pet.
Kako teče kreativni proces stvaranja Vaših proizvoda?
Kreativni proces je sada način života. Svaku večer posložim u glavi sutrašnji radni dan. Imam narudžbe ili jednostavno kreiram nešto novo. Kao da se igrate a to vam plaća račune.
Da li imate određene proizvode koje se stalno naručuju i kolika je potreba za personaliziranim poklonima?
Stalno se naručuju personalizirani medaljoni s fotografijom koju nam pošalje kupac. Iako ih danas mnogi izradjuju, moji kupci ostaju vjerni meni. Novo što radim su Personalizirane Ilustracije Portreta gdje mi kupci šalju svoje fotografije po kojima slikam njihove portrete. To su više simpatične karikature, vrlo su prihvaćene, ljudi traže nešto novo, unikatno i neobično.
Vaša ideja nam se jako sviđa i vidimo potencijal u personaliziranim poklončićima! Da li kombinirate kupovni materijal sa Vašim personaliziranim?
Da. Pogotovo za medaljone.. za slike svakako moram imati platno, boje itd
Šta bi rekli kao poruku ljudima koji se žele usuditi raditi nešto svoje ali ne znaju kako?
U svijetu koji nas danas okružuje, svjesna sam da je luksuz živjeti od umjetnosti. Ili ludilo! Svejedno, posvetila sam se onomu što volim, u čemu uživam i što me ispunjava. Nikad ne bih ponovo radila nešto drugo! Ovaj način života ne bih svakom preporučila. Neki ljudi su sretniji i sigurniji idući linijom manjeg otpora. Treba imati posebnu energiju, volju, želju, posvećenost, upornost, hrabrost i ljubav pa se opredijeliti za kreativni život.
Ukoliko želite kupiti neke od rukotvorina pogledajte fb ili instagram profil @clairenoelgallery ili kontaktirajte putem e-mail adrese : v_bozic@hotmail.com.
Slika koju vidite na naslovnici ne predstavlja Senada! To je samo jedna od fotografija koje su nastale jednog nedjeljnog popodneva iz Senadove želje da uhvati momenat! Nasmijani čovjek na fotografiji ispod je Senad Tahmaz kojeg vam donosimo u punoj veličini!
Senad ima 37 godina, završio je studij sociologije i trenutno radi u oblasti upravljanja ljudskim resursima. Senad se fotografijom bavi u svoje slobodne vrijeme kada uspije da uskladi svoje poslovne obaveze i nađe malo vremena za ovu životnu strast. Pročitajte više u nastavku…
Od kada se bavite fotografijom i kako je sve to krenulo?
Fotografijom sam se počeo baviti od 2008. godine. Moj prvi rad bio izložen na kolektivnoj izložbi fotografija u galeriji Novi Hram u Sarajevu, 2009. godine. Od tada do danas izlagao sam na preko 150 kolektivnih izložbi u 20 različitih zemalja u svijetu. Dobitnik sam oko 40 različitih priznanja. Do sada sam organizovao dvije samostalne izložbe fotografija, od kojih je prva pod nazivom „Male gradske priče“ bila organizovana u Novom Sadu, 2013. godine u sklopu redovnog programa kulturne manifestacije „Noć Muzeja 2013.“. Svoju drugu saostalnu izložbu fotografija sam realizovao u Sarajevu 2016. godine, pod nazivom „Street Fragments“. Član sam Asocijacije za umjetničku fotografiju BiH (AUFBiH), kao i Foto-video kluba „Valter“ iz Sarajeva. Na osnovu aktivnosti i uspijeha koje sam ostvario na izložbama, 2014. godine sam stekao zvanje „Fotograf prve klase“ (F1AUFBiH). Moje najveće dosadašnje postignuće je 2016. godine sticanje međunarodnog zvanja „Artist FIAP“ (AFIAP) za poseban doprinos umjetničkoj fotografiji, koje po propozicijama na osnovu ostvarenih uspjeha na izložbama, dodjeljuje Međunarodna asocijacija umjetničke fotografije (FIAP) sa sjedištem u Parizu.
Da li se od fotografije u Bosni i Hercegovini može živjeti?
Ja se prvenstveno bavim umjetničkom fotografijom, a ne komercijalnom. Imam tek povremeno priliku zaraditi, ali lično od fotografije ne živim. Međutim, u fotografskim krugovima imam dosta prijatelja koji se više ili manje uspješno bave komercijalnom fotografijom i od nje pokušavaju da zarade i žive. Postoje načini da se od fotografije živi, ali hoćete li u tome na kraju i uspijeti zavisi od dosta faktora. Zavisi i od vas samih, ali istovremeno i od društva u kojem živimo. Moguća je zarada kroz fotografisanje vjenčanja, događaja, reklamna i produkt fotografija, „stock“ fotografija, dokumentarni projekti, modna, novinska fotografija, itd.. Međutim, mi smo prilično malo tržište na kojem na žalost (čast izuzetcima) generalno društvo ne prepoznaje dovoljno talenat, originalnost, stvarnu vrijednost rada, ulaganja u znanje, vrijeme, skupocijenu opremu, odnosno svega onoga iza čega stoji kvalitetna fotografija. S druge strane, sve je više onih koji pokušavaju zaraditi baveći se fotografijom. Mnogi uz fotografiju povezuju i svoja druga znanja i vještine poput dizajna, kako bi imali više mogućnosti i našli put do potencijalnih kupaca. Moje mišljenje je da, iako put nije nimalo lagan i zarada nije zagarantovana, ipak oni najkreativniji, najkvalitetni i najuporniji mogu pronaći put do zarade.
Fotoaparat je u moje slobodno vrijeme gotovo uvijek uz mene. Bavljenje fotografijom podstaklo me je da svijet oko sebe posmatram drgačijim očima, primječujući detalje i stvari koje prije nisam, tražeći na svakom uglu inspiraciju i nove ideje.. Inače, bavim se različitim žanrovima fotografije i koristim različite tehnike fotografisanja. Ali ipak, vremenom se kao žanr izdvojila najviše ulična fotografija, portreti i ljudi u najrazličitijim situacijama, a tehnika crno-bijela. Ono što me kod te vrste fotografije najviše privlači jeste upravo spontanost. Svaki kadar i svaki momenat je jedinstven i autentičan. U neposrednom sam centru zbivanja. Ulica, odnosno javni prostor u širem smislu su za mene otvorena arena na kojoj se neprestalno mnogo toga dešava, a pri tome bukvalno svaka sekunda je drugačija i jedinstvena. Ako izgubite inspiraciju, jednostavno odvojite koji minut vremena i pomjerite se 50 metara dalje, promijenite ugao, perspektivu.. Ništa nije izrežirano, ni svjetlost, niti motivi. Odlučujići momenat u djelicu sekunde jednostavno ili zabilježite ili propustite. Zna biti naporno, ali kada uspijete rezultat je ono što vas inspiriše i nagrađuje. Tu osećam najveću slobodu i inspiraciju. Moja radoznalost me vuče uvijek novim kadrovima, izazovima, mjestima, detaljima iz života običnih ljudi, a da pri tome svojim prisutstvom ne utičem na kadar.
Fotografija “Mahalci” – @SenadTahmazPhotography
Da li imate neke online profile gdje Vas možemo pratiti kroz fotografiju?
Imam. Moj fotografski blog na kojem objavljujem svoje radove ali i vijesti o dešavanjima vezanim za moje fotografske aktivnosti je: http://photosenad.blogspot.ba/ Redovno ažuriram i svoj instagram profil: https://www.instagram.com/streetahmaz.photography/ Također, u fazi izrade je moja nova web stranica.
Šta sve koristite da napravite fotografiju?
Ako mislite na foto opremu, trenutno koristim dSLR fotoaparat Nikon D7100, nekoliko objektiva i filtera, foto stativ, itd… Inače, počeo sam od najobičnijeg mobitela, potom digitalnog „compact“ fotaparata sa jednocifrenim brojem piksela, koji sam zamijenio svojim prvim ozbiljnijim dSLR-om, a vremenom sam se nastavio nadograđivati korak po korak.. Za obradu fotografije koristim Photoshop, s tim da po prirodi fotografija kojom se ja bavim, najčešće su intervencije svedene na minimum, i ako do njih dođe one ne mijenjaju njenu smisao, već se radi više o sitnim dotjerivanjima, ili tehnici obrade koja naglašava atmosferu na fotografiji.. Ponekad mi se čini da je moj fotografski instinkt moje najjače oružje. Inače, za mene talenat, originalnost, umijeće, inspiracija i strast ka fotografiji su ono što je na prvom mjestu. Fotoaparat je također potreban i bitan, ali samo kao sredstvo koje treba omogućiti da se „ono što vidim“ zabilježi i materijalizuje i što uspješnije prezentira drugima u vidu digitalne fotografije ili printa. Fotografija je jedan proces, ima svoj put od ideje i inspiracije, peko trenutka njenog nastanka, do prezentacije drugima i utiska koji na posmatrača ostavlja – kao povratne informacije. Za mene je fotografija umjetnost, a umjetnost = potpuna sloboda.
Na jednoj Vašoj slici prikazani su Romi u Sarajevu kako sjede na klupi autobuskog stajališta …Našeg urednika ta slika posebno dira jer djevojka/žena koja sjedi na klupi i drži djecu odrastala je u Mostaru i znali smo je pod imenom Suada. Romi imaju jaku priču u našem gradu i društvu i bitan su dio naše zajednice koja je za mnoge “po strani”. Mnogi Romi Mostara dio su naše zajednice i dio su naših svakodnevnih života kao što je bila Suada. Na vašoj fotografiji kroz roze boje natpisa “Podijeli sreću” i sive boje drugog dijela fotografije kao da je podvučena marginalizacija. Koju težinu ima za Vas ta fotografija?
Da. Nije prvi slučaj da su ljudi sa kojima komuniciram prepoznali nekoga koga poznaju na mojim fotografijama. Ovdje isključujem „zvijezde“ ili generalno poznate ličnosti, jer mi oni nisu nikada bili inspiracija ili predmet fotografisanja. Zapravo, fotografija o kojoj je riječ je nastala na tramvajskom stajalištu na Baščaršiji u srcu Sarajeva. Nastala je tokom jednog od mojih lutanja gradom, u potrazi za kadrovima i inspiracijom. Nije mi bilo teško opaziti ovaj kontrast jer je to kontrast koji je prisutan i u životu. Pomislio sam, ovo moram zabilježiti jer zaokružuje jednu jaku priču i u društvenom kontekstu. Elementi te podjele se nalaze u jednom kadru, jednoj fotografiji, a onome ko razumije riječi neće biti potrebne.. Tako su se u istom kadru našli jedna siromašna marginalizirana romska porodica u svoj svojoj bijedi, a pored njih je veliki plakat koji „glasno“ i razvikano prikazuje i asocira na jednu drugu krajnost života, jedan idealiziran šablon koji se cesto promoviše na plakatima – lijepa, nasmijana lica, obilje, radost, uspjeh, sreća.. Također, kao što ste dobro primijetili, samom tehnikom obrade fotografije, gdje je jedan svijet potpuno siv i tužan, a drugi ružičast i „happy“ upravo je, nadam se uspešno, prikazana podjela na ta dva svijeta.
Šta bi preporučili mladim ljudima koji žele da se bave fotografijom i žive od nje u Bosni i Hercegovini?
Mladima bih generalno poručio da se bave stvarima koje ih ispunjavaju, čine sretnima i slobodnima. Nekada je moguće povezati ono što volite i što radite, tj. od čega živite. Nekada to ne možete postići, jer vas realnost i egzistencija „tjeraju“ na to da se bavite nekim potpuno drugim stvarima da biste zaradili za život. Ali i pored toga uvijek, pa makar to bio hobi i zadnji atom snage koji dajete, posvetite svoje slobodno vrijeme sebi baveći se onim što vas ispunjava i čini sretnim i nikada ne odustajte od vaših snova.
Fotografija “Passing by in Bologna” – @SenadTahmazPhotography
Da li imate neki citati ili inspirativnu misao koja Vam je draga a danas nekoga ko čita ovaj članak može dirnuti?
Još jednom bih Vam se zahvalio i završio sa citatom francuskog fotografa Henri Cartier Bresson-a, koji se inače smatra ocem novinske fotografije i značajnim uličim fotografom, koji je zbog svog posebnog pristupa fotografiji prozvan majstorom tzv. „iskrene fotografije“, a to je : „Iluzija je da fotografije nastaju iz fotoaparata, one nastaju iz očiju, srca i vašeg uma“. (“It is an illusion that photos are made with the camera… they are made with the eye, heart and head.”)
