Kako poboljšati životni stil u Bosni i Hercegovini? Piše: Ana Galić iz Banja Luke

natjecaj-u-pisanju

Godine: 34

Grad: Banja Luka

Zanimanje: Diplomirani profesor filozofije i sociologije

Dobar dan, gospodine Zdravko

– Ugrijalo je. Šta bih obukao, najradije bih otišao samo u podvrnutim hlačama, ali sunce će me spržit, već je jako.

Razmišljao je Zdravko Šešić, zdravstveni radnik kojem je trebalo još tri godine do penzije, ali nije još mogao ostvariti pravo na nju, te je čekao da napuni godine čime će ostvariti to pravo. Avgust mjesec, sunce još uvijek topi sve već sa devetim časom ujutru pa sve do sedam naveče.

-Biciklo, poni, i ajmo lagano.

Prošlo je sedam sati. Već smatrajući da je zakasnio, Zdravko je ponio samo par kesa sa sobom i rukavice. Danas je na redu bio hljeb – ako pronađe malo veće količine, uzeće pa će odnijeti ljudima koje poznaje a treba im za prasad, te će dobiti nešto slanine; što je svakako dobrodošlo u svako doba godine.

Kraj supermarketa stoji kontejner koji je popunjen, tako da sa strane već stoji nekoliko crnih vreća iz obližnjih ugostiteljskih objekata. Odavno svikavši samo na svoje sopstvene ruke, Zdravko je krenuo lagano…

Nakon što je krenuo sa vanjske strane, već je daleko odmakao sa sadržajem unutra, smetale su mu muve sada kojih je bilo na stotine i pravile su takav smrad u kontejneru da je jedva izdržavao. Kad, odjednom…

– Dobar dan, gospodine Zdravko!

Okrenu se Zdravko da vidi ko je, kad kolega ono Branko sa kojim je služio vojsku i upoznao svoju sada već mrtvu ženu. Nekim trzajima pokuša da ukloni one mokre kmade smeća koji su mu se prilijepili za ruke, kako bi se mogao bar laktovima pozdraviti sa starim prijateljem.

– Pomaže Bog moj Brankane! Kakav si, kako žena, porodica?, pruži mu Zdravko ruku u laktu, ovaj prihvati i nastavi:

– Žena dobro, sada sam je poslao u banju na deset dana, penzioneri imaju popust, a druga snajka samo što nije rodila, kažu žensko, a meni šta je da je, neka je živo i zdravo kao i ovi dosad. Kako si ti, kako podnosiš samoću, ima li šanse da dobiješ invalidsku penziju?

– Dobro je, ova vrućina me malo mori, nekada se zadišem pa sjednem gdje mogu, neće niko ni da ti pruži čašu vode kada te vide prljavog, odmah pomisle da si neki lopov; nema od invalidske ništa, čekam da napunim 65. pa da ostvarim pravo na penziju…

U stvari, samoća je ono što je Zdravka itekako boljelo. Jedino stvorenje na svijetu koje mu je davalo smisao života bila je njegova žena Mileva, koje više nema. Sav novac je dao na liječenje, ali bezuspješno i sada se samo održava kako zna i umije do svog kraja…Djeca su daleko i nikad im nije priznao da pretura smeće. Najteže je bilo u početku. Mislio je da svi gledaju amo u njega, da mu znaju i ime i prezime, da sav njegov život ima ispisan na čelu – ali dan za danom i – ništa. Zemlja se i dalje okreće.

-Ajde živio!

-Bog ti dao zdravlje!

Pozdraviše se, a dvije kese hljeba Zdravko poveze na biciklu.

Usput srete i već poznata lica koja ‘operišu’ iste destinacije, pozdraviše se, izmijeniše koju, ni po čemu se ne izdvajajući od ostalih prolaznika, osim po malo užurbanijim potezima – moglo bi se reći profesionalnim – tamnijim tenom, veoma naboranom kožom pod vratom i na prevoju iznad lakta s unutrašnje strane, izuzetno tankim odnosno sasušenim siluetama. Sve to je bilo propraćeno jednim izuzetno čvrstim, radničkim stavom i strogoćom. Kao da su obavljali uobičajenu radnu rutinu.

Zdravko navrati u jedan od kafića da upita za čašu vode, tačnije dvije, jer više se nije moglo izdržati suva grla.

-Molim vas gospodine da napustite lokal! Ja bih vama dao, ali razumite me, ako me gazda uhvati…

Zdravko izađe ćutke, pognute glave.

U ovom gradu živim stilom kakvim ja hoću ili Kako napraviti karamele od žaoka

darija marković

Godine: 41

Grad: Banja Luka

Zanimanje: Diplomirani pravnik

Na pitanje o poboljšanju kvalitete života u Bosni i Hercegovini Darija je napisala :

Imam četrdeset jednu godinu, po zvanju sam diplomirani pravnik za bezbjednost i kriminalistiku. Što se tiče poboljšanja životnog stila u Bosni i Hercegovini, smatram kao što sam djelimično  navela i u priči, da se svako od nas pojedinačno treba pozabaviti sobom . Ako već ne možemo uticati na visoku politiku, ekonomska pitanja i slično, ili možemo vrlo malo,promijenimo sve ono što je u našoj moći. Odnos prema ljudima, bliskim kao i nepoznatim. Prema svom dvorištu, bukvalno i figurativno, kao i prema javnim površinama. Čuvajmo i njegujmo prirodu. I sigurno je da će nam bar u tim segmentima svima biti bolje. Srdačan pozdrav iz Banja Luke!

Nekad sam pročitala da nam svakog jutra kad se probudimo životna banka otvara bespovratni kredit od 86.400 sekundi za taj dan. Svakog sljedećeg dana magija se ponavlja. Nezaobilazno pravilo banke jeste da može zatvoriti naš račun svake sekunde bez upozorenja.

Budim se i razmišljam kako ću danas potrošiti dragocjeni poklon jurećih sekundica. I koliko sekundi ima u dvadeset pet godina kredita koji mi je posudila banka od cigle, betona i stakla.

S kamatama.

Odlučujem da ću se držati sekundi koje su prohujale tokom prethodne četiri godine, odnoseći rate i prave i životne banke. Neka mi tako počne dan. Ne onim što me čeka i od čega strepim, nego onim što je već ispunjeno. A ispunjen je san, veliki kao kuća-dom prepun prijatelja.

Svaki dan nosi svoju radost i svoj teret. Ponešto uzima nebo, ponešto ljudi, ponešto pravila koja se ne mogu izbjeći. Toliko je toga što nas boli i ranjava na šta ne možemo uticati. Čemu onda komplikovanje stvari na koje možemo? Čemu življenje po šablonu? Komentarisanje tuđih kreveta, tanjira i novčanika?

Volim sekunde u kojima toga nema.

Imam kutak gdje ne odjekuju takve riječi.

Svoje sklonište.

Vrijedno svake sekunde dvadeset petogodišnjeg kredita.

Zato neću brojati koliko ih još moram otplatiti, već šta mi donose.

Neko ko gleda u pravcu našeg dijela svijeta vidi kuću, izdijeljenu u nekoliko stanova.

U dvorištu magnoliju, jagode i boriće.

Terasu s pogledom na nabujalu rijeku.

Ali to je zapravo utočište.

Nastalo iz shvatanja da se ne mora živjeti s roditeljima dok god ne stupiš u brak. Da se brak ne zasniva zato što je vrijeme i što to tako treba. Već zato što imaš sreću da ti je sudbina namijenila nekoga kraj koga se budiš svakog jutra s osmijehom. Da ako te budi grč u stomaku nećeš ostati u kavezu jer se bojiš osude okoline ili samoće. Jer najteža je samoća kad ti je dalek onaj ko je kraj tebe. Da nećeš odustati od kućenja s prijateljima zato što je to nekome ko se davi u sopstvenom neznanju i nesreći glupo. Da je najbitnije biti u miru sa sobom i znati da si učinio sve što je u tvojoj moći. Biti u iskrenim odnosima sa ljudima oko sebe, pa makar to značilo da te ljude možeš izbrojati na prste jedne ruke.

Jer jedino tako zaista vrijede.

Jedino tako ti vrijediš.

Jedino te sekunde se broje u život.

U dane koji nam pune dušu.

Ostalo su tek brojevi na kalendaru.

Neki od nas su u braku, neki još strpljivo čekaju ljubav. Neki jedu zdravu hranu a neki krše sva pravila nutricionista. Jedni se oblače u skladu sa trendom, a drugi pak ne žele da zakrpe odšiveni rub majice. Podsjeća ih na jedan divan dan i luckastu situaciju u kojoj je taj šav rasparan.

Ali sve nas veže isto, nismo ukalupljeni.

Naši su kalupi popucali još davno, kad smo počeli da odrastamo.

Nekome brže, nekome sporije, nekom tiho a nekom uz puno buke.

Ma kako to izgledalo onima koji svoj ne odbacuju ni kad je tijesan, kad ih žulja i raskrvari.

Ima dana kad umjesto meda teče žuč.

Nalaze nas samo loše vijesti. Život pritisne grudi kao vojnička čizma. Kad se posebno roje zluradi kometari, kao brze uporne osice. Što su glasnije mene sve više preplavi sreća i spokoj što imam ovaj mali ćošak mira. Tu mi njihove žaoke ne mogu nauditi. Postajem imuna na taj otrov, splasnu otoci na srcu .

Unutar naših međa osice se pretvaraju u medonosne pčele.

Nestaje gorčina.

Lako bi se nekome ko me gleda sa strane moglo učiniti da uludo trošim dar životne banke, gledajući dugo malo zrno grožđa. Napuklo ali slatko, kao moj život.

A zapravo tako u našem dvorištancetu od žaoka pravim karamele.

Od uboda poljupce.

To je moj stil.

Postoje mjesta i ljudi tu u našoj blizini koji čekaju da ih zovemo svojima. Postoji još načina da od nečeg oporog napravimo slatko. Nekad je to tek mali providni puž.

Do juče bih se zaklela da ga mogu vidjeti samo na stranicama neke enciklopedije. A eto ga u sjeni jutarnjeg sunca, na mirisnom grozdu ispod mog prozora. Sekunde u kojima gledam njegovo pokretno skrovište izbrisale su tugu koju je na licu ostavio san, i nacrtale najširi mogući osmijeh. Svi bismo trebali živjeti stilom krojenim po našoj mjeri.

Od trepavica do stopala.

Jer svako od nas i jeste univerzum za sebe. Dok god naš način ne zadire u tuđi, ne boli i ne vrijeđa nikoga, savršen je baš takav.

Toliko je jednostavno.

KONKURS JE OTVOREN DO 15.07.2017. PRIJAVE NA LINK .

Za Praznik rada kroz Mostar je prošlo više od 15 000 ljudi

Stari-most-old-bridge-mostar-architecture -bosnia-and-herzegovina

Želimo Vam svima sretan Praznik rada!

U Tour Guide Mostar mi se svakodnevno trudimo da poboljšamo naš sistem koji nam daje povratne informacije o turistima u starom gradu. Velika posjeta ovom gradu na Neretvi desila se ovaj vikend i za Praznik rada.  Svoj sistem smo nadogradili jednim dodatnim uređajem ispod Starog mosta što je doprinjelo našem radu.

Stari most možete od sada gledati UŽIVO .

U dva dana na 30.4.2017. i 1.5.2017. kroz stari grad je prošlo i konektovalo se na našu mrežu  5652 korisnika.

Mi predpostavljamo da se na mrežu pokušao konektovati svako treći čovjek u kom slučaju bi prolaznost turista iznosila 16 956. 

Pošto je mala vjerovatnoća da se na mrežu konektovao baš svako drugi uređaj ova brojka je znatno veća!

Samo 7% od 5652 korisnika se pojavio u mreži dva različita dana što znači da je u Mostaru prespavalo oko 395 ljudi sa stranom konfiguracijom telefona .

Interesantno bi bilo ove brojke usporediti sa brojem prijavljenih nočenja i usporediti rezulta, što bi znato pomoglo naš sistem u daljnjim predikcijama i kolektiranju statistika. 

Ono što nam je strašno drago jeste priliv turista sa konfiguracijom telefona na srpskom jeziku i ovim putem zahvaljujemo komšijama na povjerenju koje daju turizmu u našem gradu.

O zainteresovanosti ljudi za ovaj mali grad na Balkanu govore naše brojke. Pitanje je samo kada će lokalna zajednica napraviti ponudu koja će ovo turiste zadržavati unutar naših granica?!

Također želimo obavjestiti sve biznise koji žele detaljniji uvid u statistike da nam se slobodno mogu obratiti i poslati upit na info@tourguidemostar.com

LiSart Mostar- od ideje do stvarnosti

Iza branda LiSart se nalaze dvije kreativne 25-ogodišnje djevojke iz Mostara, Selena i Marijana, koje ulažu mnogo truda i s ljubavlju ideje pretvaraju u stvarnost. Iz hobija su počele grafički dizajnirati kreativne, personalizirane i jedinstvene print radove, koje danas poznajemo pod imenom LiSart. Pročitajte više u nastavku….

Možete li nam objasniti više o Vašem brandu? Otkud Vam ideja za @lisartmostar?

Već dugi niz godina iz hobija dizajniramo radove pa je ideja za osnivanjem branda @lisartmostar došla prirodno. Kao većina ljudi, uživamo gledati stvari koju su jedinstvene i originalne, a LiSart je neiscrpan izvor inspiracije. U našoj ponudi se nalaze personalizirani print radovi, kojima možete razveseliti one koje volite.

Da li imate facebook stranicu na koju Vas se može kontaktirati?

Danas kupci žele pričati s brand-om i društvene mreže su idealne za to. Imamo Facebook stranicu :  https://www.facebook.com/lisartmostar/, a i Instagram profil @lisartmostar, na kojima korisnici mogu vidjeti dio naše ponude i kontaktirati nas.

Kako teče kreativni proces stvaranja Vaših proizvoda?

Kada je u pitanju izgled print rada, kupci su ti koji biraju: boje, likove iz crtića, oblike, a Lisart tim će se potruditi da izvuče osmijeh na licu kupcima i cijeloj priči daje osobni pečat. Ukoliko kupci nemaju posebnih želja, mi dajemo mašti na volju i naša kreativnost tu maksimalno dolazi do izražaja. Volimo stvarati nove radove, a inspiraciju pronalazimo u svijetu oko nas.

lisaart-mostar-personalizirani-pokloni
Slika: https://www.facebook.com/lisartmostar/

Da li imate određene proizvode koje se stalno naručuju i kolika je potreba za personaliziranim poklonima?

Iz naše ponude najviše se naručuju jedinstveni okvirovi s podacima o tek rođenim bebicama. Uživamo stvarajući ih, jer vesele boje i jedinstveni dizajn usreće svakog roditelja, a originalni pokloni su ono što se čuva zauvijek. Sve je veća potreba za personaliziranim poklonima, jer oni prenose stvarne emocije, nešto su što se dugo pamti i najbolji su čuvari uspomena.

Na koji Vas se broj ili e-mail može kontaktirati u slučaju da neko želi kupiti Vaš proizvod?

Možete nas kontaktirati na broj 063 408 469/063 474 145 ili e-mail: lisartmostar@gmail.com

personalizirani-pokloni-lisaart-mostar
Slika: https://www.facebook.com/lisartmostar/

Vaša ideja nam se jako sviđa i vidimo potencijal u personaliziranim poklončićima! Da li kombinirate kupovni materijal sa Vašim personaliziranim?

U posljednje vrijeme ljudi sve više odabiru personalizirane i kreativne poklone. Svi mi imamo neke poklone iz djetinjstva, zar ne? Svaki poklon nas razveseli, a otvaranje poklona je ispunjeno trenucima iščekivanja. Pokloniti nešto osobno znači da su se oko slavljenika posebno potrudili te mu je uspomena cijelog života. Lisart tim želi da dugi niz godina upravo naši radovi donose toplinu i osmijeh.

lisaart-mostar
Slika: https://www.facebook.com/lisartmostar/

Želimo Vam mnogo sreće u radu! Šta bi rekli kao poruku ljudima koji se žele usuditi raditi nešto svoje ali ne znaju kako?

Hvala puno! Smatramo da čovjek treba vjerovati u sebe i svoje ideje te da treba puno truda, rada i ljubavi uložiti u nešto da bi se taj trud isplatio. Danas, kada Internet predstavlja ogromno svjetsko tržište, velike su mogućnosti da mladi kreativni ljudi iz kutka svoje sobe zakorače u cijeli svijet. Sve što je potrebno je zacrtan i jasan cilj, velika snaga volje te ljubav prema onome što radimo.

Ocjena restorana : Kimono Sushi Bar

sushi-bar-sarajevo

Ima mnogo razloga zašto posjetiti Sarajevo. Kao neko ko strašno voli da putuje nije mi teško pronalaziti iznova nove stvari za probati. Za nas južnjake, Sarajevo je tmuran glavni grad Bosne i Hercegovine koje od malo  boljeg šopinga i malo više prostora nama nije toliko privlačan. Mi smo navikli vikendima uživati u našem suncu ili kretati se još južnije.

Ovaj vikend me posao natjera napustiti nekih dvadesetak mostarskih stepeni i krenuti sjeveru ka Sarajevu. Prelijep subotnji dan uz kanjon zelene rijeke Neretve natjerao me da se zamislim o stijenama oko grada Jablanice koje sa zelenilom prirode koja se budi odaju oazu mira. Ta oaza mira me uvijek iznova podsjeti na moju izjavu da bez obzira na izgradnju brze ceste moji putevi će uvijek prolaziti tim istim kanjonom-samo zbog pogleda.

sarajevo-mostar-pravac-min
Sarajevo-Mostar pravac

Sarajevo jako dobro poznajem jer su me tri mamine tetke čitav život vezale za taj grad. Ljetni raspusti u osnovnjaku su prolazili uglavnom kod tetke na Bistriku koji je udaljen samo 10 minuta hoda od Austrijskog trga. Bez puno vremena za trošenje otišla sam ravno na sastanak u novoizgrađeni Sarajevo City kupovni centar.

Na trećem spratu nalaze se razni restorani gdje možete uživati sa svojim najmilijima što je jako dobro i prilagođeno pogotovo za ljude koji dolaze sa djecom.

Kao ljubitelj azijske hrane mene su noge navele u Kimono Sushi Bar u kojem sam jela mnogo puta i u zadnje vrijeme vratim se skoro pa svake sedmice kada imam poslovnih obaveza.

Kad se otvarao ovaj restoran također sam bila među prvim njihovim gostima i moram priznati da ih nisam simpatizirala.

Jako volim jesti i probati nove stvari ali kada je nešto dobro uvijek se iznova vraćam istim okusima.  Moja historija sa ovim restoranom je išla u uzlaznom smjeru. Sushi koji ste mogli pojesti u ovom restoranu prije nije bio toliko dobar, rolice su bile prepune riže i usluga nije bila toliko dobra.

Da treba dati drugu šansu dokazao mi je jedan moj dobar drug koji me je iznenađeno pogledao kada sam mu rekla da ne želim ručati u Kimono prije nešto malo više od 5 mjeseci.  Od toga dana posjeta Sarajevu obavezno uključuje posjetu Kimono Sushi bar-u.

Zbog sve boljeg rada u njihovoj održivosti omjera kvalitete  hrane i usluge odlučila sam opisati svoj subotnji ručak u ovom restoranu.

Krenuti ću sa čovjekom koji me je impresionirao svojom uslugom – Srđan. C . Konobar koji jako voli posao koji radi dočekao nas je sa osmijehom na licu sa jako dobrim poznavanjem jelovnika restorana u kojem radi. Kao mala enciklopedija objašnjenja jela koje želimo naručiti saslušali smo sve savjete i preporuke ovog konobara.

Za predjelo smo uzeli “spring rolls” od povrća  (7BAM). Kombinacija prženog peciva koje je hrskavo a opet mekano iznutra ostaviće utisak na svačiji jezik.

spring-roll-kimono-sushi-sarajevo-960x540
Spring Rolls od povrća u Kimono Sushi Bar -Sarajevo City Centar

Kao glavno jelo uzeli smo Katsu Chicken ( 9BAM )

katsu-chicken-kimono-sushi-bar-sarajevo
Katsu Chicken poslužen u Kimono Sushi Bar – Sarajevo City Centar

i Kimono Deluxe sushi ( 28 BAM ) čiju sliku možete vidjeti na naslovnici.

Katsu chicken je preporuka za sve one ljude koji vole pohovanu piletinu. Kombinacija serviranja ovog jela vodi ka okusu savršenstva okusa pilećeg mesa. Stara škola, malo nezdravo ali nevjerovatno ukusno!
Za one koji vole malo zdravije i svježije onda je sushi pravi izbor. Kombinacija svježe ribe i riže će napraviti savršeni balans za vaš stomak!

Prvi put u Kimono Sushi Bar za mog današnjeg saveznika u jelu bio je odličan a za mene samo kontinuitet dobre usluge i hrane. Kontinuitet za goste koji se vračaju je jako bitan tako da sam sretna pa pored silne industrije mesnih restorana postoji ovakvo osvježenje unutar granica naše lijepe Bosne i Hercegovine!
Za sve vas koji niste probali Kimono ili restorane japanske hrane preporučila bih vam da sljedeći put pri posjeti Sarajevu  probate ovaj restoran mrvicu skuplji nego neki drugi ali mnogo bolji za vaš stomak!

Ljubitelji hrane i svi oni simpatizeri – sljedeći put dopustite sebi drugo bogatstvo okusa i prepustite se dobrom timu Kimono Sushi Bar – na trećem spratu Sarajevo City centra.

P.S. A za piće obavezna preporuka je čaj u kombinaciji limun-đumbir i da tražite Srđana kako bi  vaš stomak bio zadovoljan  i lice nasmijano!

Sarajevo zračna luka

zracna-luka-sarajevo

Grad Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine. Nalazi se na rijeci Miljacki, te je ovaj grad okružen Dinarida.

Njegov centar ima muzeje koji obilježavaju lokalnu povijesti, uključujući i Sarajevo iz perioda 1878.-1918., a u taj period spada i ubojstvo nadvojvode Franza Ferdinanda, događaj koji je izazvao Prvi svjetski rat. Znamenitosti stare jezgre su Baščaršija i Gazi Husrev-begova džamija.

Sarajevo je povezano s ostatkom svijeta putem mreže regionalnih cesta, međunarodnih letova, željeznicom i autobusnim linijama. Posjetiteljima iz zemalja u regiji i onima koji nose putovnice iz SAD-a, Rusije, Australije i Kanade nije potrebna viza za ulazak u Bosnu i Hercegovinu, niti građanima zemalja članica Europske Unije.

Međunarodna zračna luka Sarajevo (također poznat kao Butmir ) se nalazi oko 12 km udaljena od centra grada.

Međunarodne zrakoplovne tvrtke kao što Turkish Airlines, Lufthansa, Austrian Airlinesa, Eurowings, Švicarske i Flydubai, povezauju Sarajevo s mnogim gradovima i zemljama širom svijeta.

Također je važno znati da su zračne luke u Mostaru i Tuzli obe oko 2 sata vožnje udaljene od Sarajeva, a one nude letove prema Švicarskoj, Švedskoj, Norveškoj, Njemačkoj, Nizozemskoj i Italiji.

Prema statističkim podacima, u 2015. godini, 772,904 putnika je stiglo preko zračne luke Sarajevo, u odnosu na 323,499 što je broj putnika iz 2001. godini.

Vinogradi u Hercegovini

Vinogradi Bosne i Hercegovine-min

Područje Hercegovine je puno slikovitih krajolika, jezera, rijeka i planina. Ova zemlja ima nešto za ponuditi za svačiji ukus.

Na škrtoj hercegovačkoj zemlji, kršu, kamenu i drači iznikla je tradicija vinogradarstva.

Na području Bosne i Hercegovine vino se pije već preko 2200 godina te tome uvelike pridonosi činjenica da ova zemlja baštini vinogradarsku kulturu još od ilirskog doba. Prve sadnice vinove loze na Balkan su donijeli Tračani.

Srednjovjekovna Bosna je bila poznata vinogradarsko vinska zemlja čak i bez kasnije pripojenog južnog dijela Huma. U srednjem vijeku je gotovo svaka velikaška obitelj u Bosni imala svoje vinograde.

Dolaskom Turaka i procesom islamizacije Bosne, vinogradarska proizvodnja se u 16., 17. i 18. stoljeću potpuno gasi te kasnije nestaje.

Vinarstvo se kao gospodarska grana oporavlja krajem 19. stoljeća te zatim postale značaj izvor prihoda u Hercegovini. Tada se bilježe prvi izvozi vina prema zapadnoj Europi a ubrzo nakon toga se širi trend izvoza vina u čitav svijet.

Danas Hercegovački vinari žele biti prepoznatljivi po svojim dvjema jedinstvenim sortama vina – Žilavki i Blatini. Na taj način žele prezentirati sebe svijetu kroz ovo vino koje u sebi nosi miris zemlje i žestinu Hercegovačkog sunca.

Najveća vinogradarska regija u Bosni i Hercegovini je područje Brotnja, oko Čitluka.

Kruna sezone je jubilarna 60. kulturno gospodarska manifestacija Dani berbe grožđa koja predstoji krajem tjedna.

Svjetski dan Down sindroma

medjunarodni dan osoba sa downovim sindromom-min

U svijetu 21. Mart se obilježava kao Svjetski dan Down sindroma. Kao i svakog 21. Marta udruga za Down sindrom Mostar kroz nekoliko aktivnosti obilježava taj dan.  U subotu, 18. 3. 2017. godine od 09.00 do 20.00 sati u Mepas Mall-u  se održalo  prigodno druženje kroz koje su se imali ljudi priliku upoznati s radom Udruge, njihovim članovima te na izložbenom prostoru uživati razgledajući rukotvorine članova Udruge.

U utorak, 21. 3. 2017. godine, na sam Svjetski dan osoba s Down sindromom, Udruga će imati Dan otvorenih vrata kada će svi zainteresirani, kako za rad Udruge tako i za druženje s njihovim članovima moći posjetiti u prostorijama Udruge na adresi Zagrebačka 34. Također, u utorak, 21. 3. 2017. godine, u svim CM trgovinama od 12.00 do 17.00 sati članovi Udruge za Down sindrom Mostar će biti na raspolaganju kupcima za pomoć i savjet pri kupovini.

Iz udruženja navode da je cilj obilježavanja Svjetskog dana osoba s Down sindromom buđenje svijesti i razumijevanja javnosti kako bi se osobama s Down sindromom poštovala zajamčena prava i poboljšao položaj u društvu te pružila prilika da se realiziraju kao punopravni članovi zajednice. Stoga je moto ovogodišnjeg obilježavanja „Moj glas se čuje!“ te pozivaju sve građane da posjete i svojom nazočnošću iskažu potporu osobama s Down sindromom.

Trenutno u gradu Mostaru broj osoba sa Down sindromom je nepoznati, ali prema podacima sa 1. simpozija o Down sindromu koji je održan prošle godine u Mostaru, u Mostaru se od 650 djece rodi 1 sa Down sindromom, dok u Hercegovini prosjećno četvero djece godišnje.

U današnje vrijeme nailazimo na predrasude vezane za Down sindrom te osobe koje pate od ovog poremećaja. Jedan od glavnih razloga za to je loša informiranost. Mnogi smatraju da je Down sindrom rijedak poremećaj što uopše nije tačno, šta više ovo je jedan od najčešćih genetskih poremećaja. U suštini se smatra da je jedan od razloga za ovaj poremećaj dob majke, prema činjenicama 80% osoba koje pate od ovog poremećaja imaju majku koja je mlađa od 35 godina. S tim da vjerojatnost i učestalost pojave Downovog sindroma značajno raste s godinama majke. Osobe sa Down sindromom imaju koeficijent inteligencije koji ih svrstava među blago ili srednje retardirane osobe, ali njihov puni potencijal još uvijek nije otkriven.
Što se tiče boravka osoba sa Down sindromom i njihove edukacije ne zahtjevaju da budu smješteni u posebne institucije niti posebne edukacijske programe. Danas sve više osoba s Downovim sindromom živi kod kuće s obiteljima i sudjeluju, obavljajući jednostavne zadatke, u svakodnevnim aktivnostima zajednice. Sve više djece s Downovim sindromom potiče se na uključenje u normalne učionice sa svojim vršnjacima. Cilj je u potpunosti uključiti takve osobe u edukacijski i socijalni život zajednice.
Iz godine u godinu čine se veliki koraci u identificiranju gena na 21. kromosomu koji uzrokuju karakteristike Downovog sindroma. Naučnici su čvrsto uvjereni da će u budućnosti, napretkom genetike i istraživanjem ljudske DNK, biti moguće poboljšati, ispraviti ili spriječiti mnoge probleme povezane s Downovim sindromom.

Konvertibilna marka Bosne i Hercegovine

konvertibilna-marka-bosne-i-hercegovine

Područje Bosne i Hercegovine nalazi se na Balkanskom poluotoku u jugoistočnoj Europi. Ovo je mjesto bogate povijesti i ostataka prošlih civilizacija.

Ukoliko ste propustili, pročitajte naš prethodni članak – 10 zanimljivih činjenica o Bosni i Hercegovini.

Continue reading “Konvertibilna marka Bosne i Hercegovine”

Kako studenti balansiraju troškove i život u Mostaru?

studentski-standard-mostar

Piše : S.R.

Studenti predstavljaju jednu od najosjetljivijih društvenih skupina kada govorimo o financijama. Visoke školarine i dodatni troškovi svakodnevnice studente mogu opteretiti i otežati održavanje ravnoteže između raspoloživih sredstava i potrošnje.

Continue reading “Kako studenti balansiraju troškove i život u Mostaru?”