US+(1) 336-259-7310BH+(387) 63-726-797
MENU

Oznaka: sarajevo

Gastro Ljudi & Životinje

Prvi BiH Digitalni Farmer – Volimo i Kupujmo domaće

farmer-market-bosna-i-hercegovina

Jedna od prvih web aplikacija koja je zasigurno preopoznala važnost kupovine i promocije domaćih proizvoda je mjesto na internetu registrovano na .ba domenu koju svakako morate ukucati u vaš pretraživač : www.farmer.ba .Farmer je web aplikacija koja omogućava pregled mnogih domaćih proizvoda i omogučava korisniku brz dolazak do informacije o tome gdje kupiti ili kako taj isti proizvod naručiti online. Bili kupac ili ne, farmer.ba ima i riješenje za one koji imaju vlastiti proizvod ali nemaju tehničko ili marketinško znanje za plasman tog istog proizvoda na tržište kao i podizanje svijesti o brendu! U daljem tekstu pročitajte intervju koji smo obavili sa jednim od osnivača web aplikacije farmer.ba – Nadarević Nerminom koji ima 39 godina i jedan je od primjera kako preko kreativne ideje doći i do njene realizacije.

farmer-market-bosna
Nermin i Nedžad Nadarević

Možete li nam objasniti više o Vašem brandu? Otkud Vam ideja za pokretanje brenda?

Ideja je nastala mnogo ranije, iz lične potrebe za domaćim proizvodima koji imaju “ime i prezime” Kad kažemo ime i prezime, mislimo na ljude koji proizvode hranu i koji stoje iza svog posla. Problem je bio što su se mogli naći neki domaći proizvodi na internetu, ali nije se moglo znati odakle je taj proizvod, ko ga proizvodi, ko stoji iza toga i bilo jako nejasno. U tom periodu i naša kćerka je napunila 6.mjeseci i počela da koristi čvrstu hranu, htjeli smo koristiti proizvode za koje znamo ko ih proizvodi, odakle dolaze i kako su proizvedeni. Pošto sam iz Cazina i živim u Sarajevu, roditelji su mi u to vrijeme često slali pakete sa domaćim proizvodima iz Cazina, tako da sam često morao izaći sa posla po paket koji je dolazio na razne načine, od autobusa do prijatelja koji su dolazili u Sarajevo, studenata itd.i to je postalo jako zamorno i komplikovano. Ono što je jako zanimljivo, jeste da je taj problem prisutan i u Bihaću, Bijeljini, Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Banja Luci, ali i manjim gradovima širom BiH. Prilikom odlaska u Cazin, ja i moj brat Nedžad Nadarević počeli smo razgovarati o problemu pronalaska kvalititenih proizvođača i tu je počela prča o budućoj platformi www.farmer.ba koja će okupljati proizvođače na jednom mjestu. Zamislili smo platformu koja okuplja poljoprivrednike na jednom mjestu, da ljudi imaju uvid kako se proivodi, kakvo je stanje u poljoprivredi i sl. Dogovorili smo se da krenemo u realizaciju ideje i krenuli smo u nove poslovne izazove. Moj brat Nedžad već je imao iskustva u kreiranju web stanica, tako da smo krenuli u kreiranje rješenja za logo, naziv platforme i izrade web stranice. Prvo smo kreirali web stranicu koja je ukupljala poljoprivrednike i predstavljali smo ih kroz slike, informacije o njihovom radu, opisu njihovih aktivnosti. Na jedan inovativan način smo kreirali profile proizvođača u sklopu www.farmer.ba i ubrzo smo imali preko 100 poljoprivrednika iz BiH. Pošto smo u tom peridu dobijali veliki broj upita, kako da se direktno naruči od naših članova i da li je to uopšte moguće, počeli smo razmatrati ideju da kreiramo novu uslugu u sklopu naše platforme www.farmer.ba, a to je direktna kupovina od proizvođača!! Nakon dosta truda, rada, testiranja, poboljšanja web platforme, dobili smo novu uslugu putem koje građani BiH mogu direktno od proizvođača naručiti na svoju kućnu adresu domaće proizvode. Sada možete naručiti pekmez iz Drvara, aroniju iz Sanskog Mosta, bundevine proizvode iz Bijeljine, domaće brašno iz vodenice iz Donjeg Vakufa, domaću tjesteninu iz Jajca , likere iz Visokog itd, i to sve preko stanice www.farmer.ba.

https://www.instagram.com/p/BT_kI0rAOKz/?taken-by=farmer.ba

Kako teče kreativni proces stvaranja Vaših proizvoda, koliko ste u kontaktu sa drugim proizvođaćima i kako dolazite do klijenata?

Web platforma www.farmer.ba je nastala da ljudima približimo domaće proizvođače i da to bude na jednom mjestu, vrlo jasno i transparentno predstavljeno. Kontinuirano radimo na novim kontaktima, upoznajemo BH proizvođače, širimo krug naših “Farmera”. Svaki dan nam se javlja sve veći broj proizvođača, ali i dosta truda i rada ulažemo i u društvene mreže, gdje nam se ljudi javljaju.

Da li imate određene proizvode koje se stalno naručuju i kolika je potreba za ovim vidom kupovine Vaših prozivoda?

Trenutno okupljamo i predstavljamo preko 120 poljoprivrednika iz BiH i imamo oko 30 različitih on-line web radnji u sklopu www.farmer.ba – putem kojih je moguće naručiti proizvode od manjih BiH proizvođača. Ljudi su zainteresirani za ovaj vid nabavke proizvoda i približili smo građanima proizvode koji baš i nisu prisutni u njihovim krajevima. Ukoliko u vašem kraju ne uspjeva bundeva ili se ne proizvodi ajvar, pekmez od drenjina i šipka, suho voće , sad imate priliku doslovno u “dva klika mišem” naručiti te proizvode na svoju adresu.

Vaša ideja nam se jako sviđa i vidimo potencijal ! Koji Vam je plan za budučnost?

Hvala Vam na tome 🙂 Farmer.ba djeluje preko 2.godine i smatramo da smo kreirali brend koji ima još potencijala za širenje i nadogradnju. Želimo našu inovativnu ideju što bolje pozicionirati na BH tržištu, upoznati naše građane sa našom uslugom i naravno, razvijati se zajedno sa našim “Farmerima” 🙂 Bitno je ljudima približiti lokalne farmere i mišljenja smo da je to jednostavno potreba svakog BH građana. Često govorimo da svako od nas ima svoj omiljeni fudbalski tim, svog zubara, doktora, automehaničara i s obzirom kakvo je stanje u svjetskoj prehrambenoj industriji, vrlo brzo ćete morati na taj spisak staviti i vašeg Farmera. Bitno je znati šta jedemo, ko to proizvodi, odakle je proizvod i ko ga proizvodi, a to je upravo naš posao.

https://www.instagram.com/p/BKVHYSYDASL/?taken-by=farmer.ba

Želimo Vam mnogo sreće u radu! Šta bi rekli kao poruku ljudima koji se žele usuditi raditi nešto svoje ali ne znaju kako?

Mislimo da je jako bitno posmatrati okolinu i vidjeti šta je to potrebno kako tebi, tako i cjelokupnom društvu!? Svi imamo iste mogućnosti kad je riječ o internetu, svi imamo pametne telefone sa kojima lako zavirimo u svaki kutak svijeta. Treba istraživati, pitati, ponuditi neka rješenja i ono što je najbitnije, ne treba se bojati neuspjeha, a on je najveći problem kod pokretanja bilo kakvog biznisa. Izađeš sa svojom idejom, testiraš je u svojoj okolini, vidiš koliko možeš, koliko znaš, napreduješ/posrćeš ali kontinuirano učiš, kreiraš nove kontakte i poslovne mogućnosti.

Ukoliko posjetite farmer.ba imate priliku vidjeti koje proizvode kupiti u kojoj regiji prikazane na jednostavnoj mapi. Namirnice su potrebne a kupovati domaće trebamo! Posjetite farmer.ba i obavite svoju prvu naruđbu!

farmer-market-bosna-i-hercegovina
Preuzeto sa : @farmer.ba

FARMER.BA KONTAKT INFORMACIJE:

WWW.FARMER.BA

E-MAIL : INFO@FARMER.BA

FACEBOOK: @www.farmer.ba

INSTAGRAM: @farmer.ba

Životni Stil

Životni stil omladine glavnog grada BiH – Neir Ušanović

neir usanovic

Godine:20

Grad: Sarajevo

Zanimanje:student

U ovom gradu živim i ja, Neir. Momak od 20 godina. Student pravnih nauka.
Sarajevo je moj grad od rođenja, i znam šta je životni stil omladine glavnog grada, mladosti od akcije.

U Sarajevu, gradu o kojem se puno zna, živi se onako kako sam građani tog grada znaju. Živi se, itakako se živi. Sarajevo je grad koji ne umire, dokaze imamo, ponavljati ih ne trebamo. Da možemo bolje, pa sigurno je da može, Sarajevo može puno bolje, pa sama i država Bosna i Hercegovina i njen narod. Treba se pokreniti, ključ je u kretanju. Stajanjem i samo stalnim stajanjem, neće se postići ništa. Pogledajte, najorganizovanije države, i vidite njihove mlade. Sve će biti jasno, omladino Bosne i Hercgovine, omladino Sarajeva, Tuzle, Banja Luke, Mostara i ostalih BiH gradova. Omladino, samo počnite.

Pričam s razlogom o „omladini od akcije“, jer baš ta omladina, doprinosi ovom gradu
U Sarajevu je normalno biti kakav god želis, ali trudi se biti što bolja verzija sebe. Jer svako ima potencijal, pa i ti. Ovdje je sve tolerantno, od mase dobiješ komentare na svoj rad, dok pojedinci probleme prave. Ali, zar nije dovoljno što te masa podržava. To je vjetar koji te treba gurati naprijed. Zar nije dovoljan podstrek takve vrste, da se država počne mijenjati, ili da poboljšate uslove života u Bosni i Hercegovini.
Nemojte se ugledati na pogrešne uzore, oni vam ne donose veliku korist, obično su to kratka zadovoljstva zbog kojih ćete se poslije kajati, a to ne smijete dozovliti. Zar da vam jedna pogrešna osoba u vašem životi izmjeni vašu sudbinu, a imali ste potencijala i vi to znate. Pogledajte sportaše, glumce, ljude od znanja, humaniste, također ljude koji se trude mijenjati ovu lijepu državu. Oni su uzori, oni su ljudi koji vrijede biti vaši uzori. Građanin ne znači imati samo državljanstvo i status građanina određenog grada. Ono je puno veće od toga, Građanin može mjenjati sve, od malog do velikog, jer volja građana je iznad pojedinačnih volja. Omladino, trebamo se skupiti, i ono što nam smeta i muku nam stvara mijenjati, nema te sile ovog svijeta, koja mladost može spriječiti u njenim namjerama.
Razne akcije, razna okupljanja, peticije, seminari, konferencije, dopisi, tribine, međunarodni sastanci, i svi mogući vidovi ošrtoumnog i kritičkog promišljanja svakog mladog čovjeka daje mogućnost da ta omladina bude pravi građanin, sa svojim pravima i odgovornostima. Da, mi smo odgovorni za ovakvo stanje, jer mi ne želimo promjenje, a pitanje je´l nam toliko dobro da se nema šta mjenjati, znamo da nije, zato šta čekati i koliko čekati, sa neba ne pada ništa, pa ni poboljšanje uslova u državi. Dok se ne promjeni jedna osoba, neće ni ostale, dok se ne promjeni jedan narod, neće ni država koja „vlada“ nad njim.
Trgnite se draga omladino, to je ono što ovoj zemlji treba, omladina od akcije i rezultata. A sa kvalitetnim radom, dolazi i to morate biti svjesni dobri rezultati. Nema dobrog ničega preko noći jedne-dvije, mukotrpan je proces poboljšanja ove države.
Trgnite se, želimo li biti ovdje i za 20 godina, u državi puno boljoj od ove sada, za djecu našu, i ako oni budu sretni zar nećemo mi biti također sretni, jer smo im uspjeli obezbjediti život odličan, u državi prosječnoj kakva je bila u naše vrijeme.

Stil je biti bolji i napredovati, jer tako jedino možemo mijenjati ovaj grad, pa i cijelu državu.. Počnimo već danas, jer sutra nam više neće biti elan isti, kao onda kada smo bili nabrijani i spremni za akciju. Fazon je u tome, kada shvatiš poentu bivanja u određenoj državi, na samoj planeti, shvatit ćeš koliko se za život treba boriti.

Napreduj ti, napredovat će i država.

MOMENTUM Životni Stil

Knjiga mog života – Meša Smajić

mesa smajic
Godine: 18
Grad: Sarajevo
Zanimanje: Učenik Prve bošnjačke gimnazije Sarajevo

Kako poboljšati životni stil u Bosni i Hercegovini?

Čovjek se susreće sa raznim izazovima i pitanjima tokom svog života. Jedan od mnogih zadataka svake individue je da odluči da li će se izdvojiti iz mase ili utopiti u njoj. Životni stil nam omogućava upravo to izdvajanje i on je siguran put ka ostvarivanju osobe. No, stil se može poboljšati samo ako to mi želimo. Uvijek je lakše gledati reality show nego čitati Andrića ili Selimovića, ali ako smo spremni da jednoga dana kažemo, da, živio sam kvalitetan, ispunjen život, onda moramo sami da se potrudimo, istražujemo, učimo, razgovaramo i putujemo.

Dolazim za deset minuta je brza laž koja uvijek kupi malo vremena. Sada je žrtva bila moja djevojka, Sajra, koja me očekuje ispred našeg kutka u gradu, mjesta na kojem smo popili našu prvu kafu. Moja mala laž je bila toliko česta da je Sajra znala da me neće biti još pola sata, te se odlučila na šetnju gradom.

A ja? Nakon kratkog tuširanja, obukao sam se sa osmijehom na licu. Prije nekoliko godina moje odijevanje se svodilo na nekoliko majica sa raznim natpisima i par farmerki. Danas u ogledalu vidim mladu osobu koja je majicu zamijenila košuljom i sakoom, a farmerice pantalonama. Zašto? Naša odjeća reflektuje našu ličnost, mi se mijenjamo, odrastamo, naše odijevanje trpi slične promjene. Uostalom, ubrzani proboj trenerke na gradskoj sceni kao nešto moderno me nije oduševilo. Nastupilo je doba u kojem se klasični stil ističe kao neobični i iako sam se trudio stopiti sa okolinom, moj stil odijevanja mi to ne dopušta.

Izlazak iz stana je bio buran kao i uvijek. Roditeljsko, skoro simpatično zapitkivanje treba li mi para i zaključaj i čuvaj se preko ceste su me ispratili. Žurio sam na tramvajsku stanicu nadajući se da će me sreća pogledati u vidu žutog, antički starog tramvaja kojeg neću čekati predugo.

I tako. Čekam tramvaj uobičajenih 15 minuta. U ovom gradu su se stoljećima mijenjale vlasti, dominantni umjetnički pravci i muzika, ali naša opuštenost nikada.

Uspjeh u pronalaženju mjesta za sjedenje je nešto čime se svaki građanin ponosi. Moje sjedište nije bilo udobno, ali služilo je svrsi. Oduvijek mi je bilo nevjerovatno kako tona željeza stara desetljećima može i dalje da se kreće. A tek zvukovi koje proizvodi. Simfonija tramvaja i šina na koju bi bio ponosan svaki bečki klasičar. O paleti mirisa suvišno je pričati. Prozori su uvijek zamandaljeni jer se u protivnom pojavljuje najopasnije biće bosanskohercegovačke mitologije: Propuh.

Kako nisam imao nekoga s kim bih podijelio trenutke provedene u tramvaju, zaronio sam duboko u svoja najdraža sjećanja.

Sajra i ja smo se upoznali prije nekoliko mjeseci. Kao i svaki vrijedni student, kada bih se sjetio da se sezona ispita bliži, odlazio sam u Altu, shopping centar koji je susret visoke mode i visoke udobnost za srednjoškolce koji misle da će to što su viđeni među studentima značiti da su i oni sami studenti. Izvadio sam svoju knjigu iz Anatomije čovjeka i krenuo u detaljno prelistavanje udžbenika izdatog prije rođenja mog oca. Zaokupljen fascinantnim činjenicama o čovjekovom skeletu, ugledao sam nju, Sajru.

Nagli trzaj pri kočenju me vratio u sadašnjost. Napustio sam tramvaj i zaputio se prema zbornom mjestu. Kamerni teatar je jedno od rijetkih objekata koje je uspjelo ostvariti svoj primarni cilj, biti mjesto u kojem je umjetnost oslobođena stega.

Susret sa Sajrom uvijek željno očekujem. Sa najširim osmijehom na licu, njen zagrljaj je toplo utočište u koje se rado vraćam. Osjećaj je isti kao kada je užurbano prišla mom stolu u Alti u potrazi za spasom od njene sestre koja je zahtijevala da zajedno idu u potragu za pratnjom na predstojećem vjenčanju njihovog brata. Ugledavši me tada, Sajra je izmislila priču kako me poznaje i odvela me sa sobom na navodno dogovoreni izlazak. Taj trenutak me promijenio zauvijek, trenutak u kojem sam skinuo povez i počeo gledati na svijet novim očima.

Gledali smo repriznu izvedbu Knjiga mojih života. Sajrina ideja. Jednostavno je voljela pisca knjige po kojoj je predstava i nastala i naš dolazak je bio obavezan. Aleksandar Hemon, američki Sarajlija i sarajevski Amerikanac kako ga je Sajra zvala, uskoro postaje moj omiljeni domaći pisac. Po preporuci sam uzeo nekoliko njegovih naslova i pročitao ih za nekoliko dana, što je rekord za nekoga ko čita brzinom od 20 stranica po danu. U tom trenutku sam drugi put požalio što nisam upisao Književnost. Prvi put sam požalio kada sam shvatio da sam upao na Medicinu. Učim od čega se sastoji čovjek svaki dan, ali književnost mi omogućava da spoznam ko je čovjek.

Dolazim za deset minuta. Ista laž kojom pokušavam kupiti sebi vrijeme i nakon godinu dana. Sajra uvijek zna šta to znači. Nakon nesvakidašnjeg napuštanja Medicinskog fakulteta, kao jedan od najboljih studenata sam se prebacio na Filozofski i sada studiram Književnost.

Bez obzira na to šta se sve u gradu mijenja, dvije stvari neće trpiti promjene: sarajevski stil života i moja ljubav prema Sajri.

MOMENTUM Životni Stil

U ovom gradu se nosi – Boris Dragojević

boris dragojevic iz sarajeva

Godine: 22

Grad:Sarajevo

Zanimanje:student

Na pitanje kako poboljšati životni stil u Bosni i Hercegovini Boris nam je napisao: “Pitanje je zaista kompleksno. Postoji mnogo stvari koje bi se mogle poduzeti po tom pitanju. No, po mom mišljenju, najbitnije što treba napraviti jeste da ne smijemo zaboraviti naše djedove, bake, nane, samohrane majke i majke koje su izgubile svoju djecu. Naime, oni su bili ti koji su branili ovu zemlju, koji su se borili za nju, koji su se plašili za nju, koji su u svakom trenutku mogli očekivati da im netko oduzme život. Bojali se jesu, ali su bili hrabri, jer su željeli biti slobodni. Ako njih zaboravimo u smislu materijalnih pomaganja, financijske pomoći, primanja i tomu slično onda smo zaboravili sami sebe. Jer, dok neki od nas nisu bili ni u dugoročnom planu oni su stajali u prvim redovima i borili se za ovu zemlju. Jeste ona ostala ranjena i slaba, ali su je ako ništa sačuvali. Bez njih ne bi bilo nas. Zašto ih stoga zaboraviti? Sramota je da vojnik koji je nekoć stajao prvi u redu da se ide boriti sada dobija primanje od 200KM ili tomu slično. A pritom su mnogi od njih dali dio sebe, ali doslovno. Izgubili nogu, ruku, oko… Ne zaboravimo ih. Jer oni su ti koji ovu zemlju neće napustiti. Nisu je napustili kada je bilo najteže, a vjerujem da neće ni sada kada nije toliko teško.“

Dok sunce polako proviriva iza Trebevića…dok vrapci tiho pjevuše svoju pjesmu koju hladni jutarnji povjetarac odnosi u daljinu beskrajnog nebeskog plavetnila…dok se ulicama čuje pokoji zvuk sirene nervoznih vozača koji kasne na posao, ja sam polako sa mora snova uplovljavao u luku stvarnosti. Zlatne zrake sunca stidljvo su provirivale kroz prozor od tamne hrastovine i grickale mi obraze ne bih li se probudio. Budim se. Oblačim se nabrzinu kako bih mogao odjuriti van. Sjedim u tramvaju. Dvojci. Ona ide od Čengić-Vile do baščaršije. Dok tako sjedim omamljen treskanjem tramvaja zbog loših voznih putova s kojim svi tramvaji moraju izaći na kraj  i dok mi glavom prolaze misli poput stampeda, posmatram ljude koji sjede na tim jarko žutim sjedištima u tramvaju. Posmatram kakvi su. Posmatram što nose. Pojedini nose hlače, raznih boja, dužina. Drugi pak nose šorceve. Dvije djevojke su nosile suknje ispod koji su se skrivale noge na kojima se jasno presijavalo sunce. Sijale su, doslovno rečeno. I posmatram ih tako. Sekunde nestaju poput zvuka nanula u daljini, a minute se gube poput broda na pučini. Pokušavam vidjeti što nose. Pokušavam ne vidjeti samo njihovu vanjštinu. Jer, površina mora je ponekada nemirna, ali u dubini je tada harmonija i ljepota. Pokušavam. Trudim se. I vidim. Vidim nešto na ljudima što možda nitko drugi ne vidi. Vidim ljude kako nose osmijehe. Predivne osmijehe koji te hipnotiziraju. Osmijehe koji su znak sreće. Tog predivnog stanja u kome kao da ploviš nebom. Letiš sa gospodaricama visina. I nemaš prepreku. Vidim ljude kako nose tugu. Tugu koja je tako očita. Niz lice jedne djevojke skliznu suza. Suza koja se danima krila u krajičku oka sada skrivenog sunčanim naočalama. Polako se spušta niz obraz. I pada na prašnjavi pod poput dragog kamena. Poput dijamanta. I pri udaru se razbija na stotine dijelova. Dolazimo do kampusa. Vidim ljude. Vidim studente. Studente koji nose ponos. Ponos zbog toga tko su. Ponos zbog toga gdje su. Ponos zbog toga što su. Što su postigli i što će postići. Nose ponos što njihovi roditelji imaju zbog čega nositi ponos. Zbog njih. Nose ponos poput veoma skupe bunde od nerca. Posebni su ljudi u ovom gradu. Srcu srcolike zemlje. Svi ovi ljudi nose tu neku „čudnost“. Da, tako bih ja to nazvao. Zamisli ti to. Kako da nekom strancu objasniš zašto se čarape čuju, zašto se kava peče, zašto se ganjaju papiri, zašto se kčerku zove sine. Ili pak da umreš od smijeha, a ostaneš živ, spavaš k'o zaklan, kad padneš pitaju te jesi li se ubio. Zanimljiva je ta „čudnost“ koju nose. I jedinstvena. Posmatram nekoliko starica koje su ušle na stanici blizu narodnog kazališta. Nose na sebi nešto divno. Nešto veliko. A to je hrabrost. Izgubile su sinove u ratovima. Postale su majke bez djece. Majke čije dijete uze osoba bez srca. Ali nose hrabrost. Hrabrost zbog koje se mogu usprotiviti vremenu koje je urezalo svoje otiske na njihovo lice i ostavilo brojne žuljeve na njihovim rukama. Hrabrost zbog koje se mogu usprotiviti svim preprekama na koje naiđu u životu. Svemu. Svačemu. Svakome. Hrabrost bez koje bi se već odavno ugušile u svojim suzama i boli. Došli smo do baščaršije. Posmatram tu raznolikost. Taj mali multikulturalni svijet. Raznih rasa, nacija, tradicija…Ali, svi oni nose jedno. Nose poštovanje. Nose poštovanje jednih prema drugima. Drže se one famozne rečenice „Voli svoje, poštuj tuđe.“.  Zaista dolazi do izražaja to poštovanje koje nose. Poput srebrne ogrlice na golom vratu tamnopute djevojke. Ali, nešto dolazi još više do izražaja. Nešto je puno primjetnije od svega ostalog. I dok sjedim i posmatram gomile ljudi koji se šetaju centrom Sarajeva… dok mi miris ćevapa puže uz noge, pa uz stomak, dolazi do nosa i hipnotizira me, mami me i zove…dok miris donera skakuće između turista…i dok mnoštvo jezika koje čujem čini da se osjećam izgubljenim u ovom malom multikulturalnom svijetu, kraj mene sleti jedan golub. Onako pun ponosa. Pun ljubavi. Povjerenja. Poštovanja. I nosi nešto. Nešto tako malo, a opet tako veliko. Poput starog kaputa koju nosi žena u poodmaklim godinama. Nosi slobodu. Tako je očita ta sloboda. I posmatram i druge golubove. Svi slobodni. U bilo kojem trenutku spremni otići. Ostaviti sve. Nestati poput duge. Samo se izgubiti odjednom. I sada kada sam malo bolje posmotrio sve te ljude, primjetih da svi oni nose to isto. Nose slobodu. Da rade što hoće. Da rade kad hoće. Da rade gdje hoće. Jer su slobodni. Nema rata koji bi ih sprječavao u nečemu. Gledaj ti samo. Pored veličine i dužine kineskog zida, Kinezi su došli vidjeti ovo Sarajevo noseći oko vrata razne fotoaparate kako bi ukrali koji pogled ovom veličanstvenom gradu. Pored Istanbula i njegovih predivnih džamija, Turci su došli u Sarajevo. Došli su vidjeti taj mali grad koji diše punim plućima. Koji je još uvijek ranjen i još uvijek krvari od posljednjeg rata. Nose sa sobom uspomene. Slike. Želje. Svi oni nose slobodu. Slobodni su otići. Jednom. Daleko. Sami ili sa nekim. Mogu oni otići iz ove zemlje, ali neće otići ova zemlja iz njih. Jer bilo ovdje ili gdje god otišli, Bosanci i Hercegovci nose nešto sa sobom. A to je ljubav. U nekoliko oblika. Svaki od oblika ima svoju namjenu. I nastoje je posaditi negdje u svijetu. Jedan od tih oblika je srcolika zemlja. Da, nju nose sa sobom. Svugdje. I nikad je ne zaboravljaju gdje god da otišli. Jer, tko još može zaboraviti dane pod kišom granata, tko još može zaboraviti dane uz pjesmu oružja, tko još može zaboraviti prerano prekinute ljubavi? Zato dragi prijatelju…a i ti dragi turistu koji si ovdje. Nemoj zaboraviti da je nešto puno važnije od D&G, Versace, Prada i mnogih drugih imena, što trebaš nositi. A to nešto je ljubav. Ljubav i sloboda. Sloboda da odeš bilo gdje, a ljubav da voliš gdje god odeš. Budi slobodan! Budi slobodan i voli! Samo te dvije stvari trebaš imati na sebi i u sebi. Voli!

Mjesta

Sarajevo zračna luka

zracna-luka-sarajevo

Grad Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine. Nalazi se na rijeci Miljacki, te je ovaj grad okružen Dinarida.

Njegov centar ima muzeje koji obilježavaju lokalnu povijesti, uključujući i Sarajevo iz perioda 1878.-1918., a u taj period spada i ubojstvo nadvojvode Franza Ferdinanda, događaj koji je izazvao Prvi svjetski rat. Znamenitosti stare jezgre su Baščaršija i Gazi Husrev-begova džamija.

Sarajevo je povezano s ostatkom svijeta putem mreže regionalnih cesta, međunarodnih letova, željeznicom i autobusnim linijama. Posjetiteljima iz zemalja u regiji i onima koji nose putovnice iz SAD-a, Rusije, Australije i Kanade nije potrebna viza za ulazak u Bosnu i Hercegovinu, niti građanima zemalja članica Europske Unije.

Međunarodna zračna luka Sarajevo (također poznat kao Butmir ) se nalazi oko 12 km udaljena od centra grada.

Međunarodne zrakoplovne tvrtke kao što Turkish Airlines, Lufthansa, Austrian Airlinesa, Eurowings, Švicarske i Flydubai, povezauju Sarajevo s mnogim gradovima i zemljama širom svijeta.

Također je važno znati da su zračne luke u Mostaru i Tuzli obe oko 2 sata vožnje udaljene od Sarajeva, a one nude letove prema Švicarskoj, Švedskoj, Norveškoj, Njemačkoj, Nizozemskoj i Italiji.

Prema statističkim podacima, u 2015. godini, 772,904 putnika je stiglo preko zračne luke Sarajevo, u odnosu na 323,499 što je broj putnika iz 2001. godini.

Ljudi & Životinje Umjetnost & Historija

Senad Tahmaz – Čovjek čije fotografije nastaju iz očiju, srca i uma

senad-tahmaz-fotografija

Slika koju vidite na naslovnici ne predstavlja Senada! To je samo jedna od fotografija koje su nastale jednog nedjeljnog popodneva iz Senadove želje da uhvati momenat! Nasmijani čovjek na fotografiji ispod je Senad Tahmaz kojeg vam donosimo u punoj veličini!

ftografija-umjetnost
Fotografija preuzeta od @SenadTahmazPhotography

Senada smo upoznali preko takmičenja kojeg je Tour Guide Mostar organizovao na temu urbanizma i na kojem je Senad odnio našu tek simboličnu nagradu za njegov umjetnički rad!

Senad ima 37 godina, završio je studij sociologije i trenutno radi u oblasti upravljanja ljudskim resursima. Senad se fotografijom bavi u svoje slobodne vrijeme kada uspije da uskladi svoje poslovne obaveze i nađe malo vremena za ovu životnu strast. Pročitajte više u nastavku…

Od kada se bavite fotografijom i kako je sve to krenulo?

Fotografijom sam se počeo baviti od 2008. godine. Moj prvi rad bio izložen na kolektivnoj izložbi fotografija u galeriji Novi Hram u Sarajevu, 2009. godine. Od tada do danas izlagao sam na preko 150 kolektivnih izložbi u 20 različitih zemalja u svijetu. Dobitnik sam oko 40 različitih priznanja. Do sada sam organizovao dvije samostalne izložbe fotografija, od kojih je prva pod nazivom „Male gradske priče“ bila organizovana u Novom Sadu, 2013. godine u sklopu redovnog programa kulturne manifestacije „Noć Muzeja 2013.“. Svoju drugu saostalnu izložbu fotografija sam realizovao u Sarajevu 2016. godine, pod nazivom „Street Fragments“. Član sam Asocijacije za umjetničku fotografiju BiH (AUFBiH), kao i Foto-video kluba „Valter“ iz Sarajeva. Na osnovu aktivnosti i uspijeha koje sam ostvario na izložbama, 2014. godine sam stekao zvanje „Fotograf prve klase“ (F1AUFBiH). Moje najveće dosadašnje postignuće je 2016. godine sticanje međunarodnog zvanja „Artist FIAP“ (AFIAP) za poseban doprinos umjetničkoj fotografiji, koje po propozicijama na osnovu ostvarenih uspjeha na izložbama, dodjeljuje Međunarodna asocijacija umjetničke fotografije (FIAP) sa sjedištem u Parizu.

Senad Tahmaz_Athenian Homeless-min
Fotografija “Athenian Homeless” – @SenadTahmazPhotography

Da li se od fotografije u Bosni i Hercegovini može živjeti?

Ja se prvenstveno bavim umjetničkom fotografijom, a ne komercijalnom. Imam tek povremeno priliku zaraditi, ali lično od fotografije ne živim. Međutim, u fotografskim krugovima imam dosta prijatelja koji se više ili manje uspješno bave komercijalnom fotografijom i od nje pokušavaju da zarade i žive. Postoje načini da se od fotografije živi, ali hoćete li u tome na kraju i uspijeti zavisi od dosta faktora. Zavisi i od vas samih, ali istovremeno i od društva u kojem živimo. Moguća je zarada kroz fotografisanje vjenčanja, događaja, reklamna i produkt fotografija, „stock“ fotografija, dokumentarni projekti, modna, novinska fotografija, itd.. Međutim, mi smo prilično malo tržište na kojem na žalost (čast izuzetcima) generalno društvo ne prepoznaje dovoljno talenat, originalnost, stvarnu vrijednost rada, ulaganja u znanje, vrijeme, skupocijenu opremu, odnosno svega onoga iza čega stoji kvalitetna fotografija. S druge strane, sve je više onih koji pokušavaju zaraditi baveći se fotografijom. Mnogi uz fotografiju povezuju i svoja druga znanja i vještine poput dizajna, kako bi imali više mogućnosti i našli put do potencijalnih kupaca. Moje mišljenje je da, iako put nije nimalo lagan i zarada nije zagarantovana, ipak oni najkreativniji, najkvalitetni i najuporniji mogu pronaći put do zarade.

Senad Tahmaz_Afternoon cigarette break-min
Fotografija “Afternoon cigarette break” – @SenadTahmazPhotography

Šta najviše volite fotografisati?

Fotoaparat je u moje slobodno vrijeme gotovo uvijek uz mene. Bavljenje fotografijom podstaklo me je da svijet oko sebe posmatram drgačijim očima, primječujući detalje i stvari koje prije nisam, tražeći na svakom uglu inspiraciju i nove ideje.. Inače, bavim se različitim žanrovima fotografije i koristim različite tehnike fotografisanja. Ali ipak, vremenom se kao žanr izdvojila najviše ulična fotografija, portreti i ljudi u najrazličitijim situacijama, a tehnika crno-bijela. Ono što me kod te vrste fotografije najviše privlači jeste upravo spontanost. Svaki kadar i svaki momenat je jedinstven i autentičan. U neposrednom sam centru zbivanja. Ulica, odnosno javni prostor u širem smislu su za mene otvorena arena na kojoj se neprestalno mnogo toga dešava, a pri tome bukvalno svaka sekunda je drugačija i jedinstvena. Ako izgubite inspiraciju, jednostavno odvojite koji minut vremena i pomjerite se 50 metara dalje, promijenite ugao, perspektivu.. Ništa nije izrežirano, ni svjetlost, niti motivi. Odlučujići momenat u djelicu sekunde jednostavno ili zabilježite ili propustite. Zna biti naporno, ali kada uspijete rezultat je ono što vas inspiriše i nagrađuje. Tu osećam najveću slobodu i inspiraciju. Moja radoznalost me vuče uvijek novim kadrovima, izazovima, mjestima, detaljima iz života običnih ljudi, a da pri tome svojim prisutstvom ne utičem na kadar.

Senad Tahmaz_Mahalci-min
Fotografija “Mahalci” – @SenadTahmazPhotography

Da li imate neke online profile gdje Vas možemo pratiti kroz fotografiju?

Imam. Moj fotografski blog na kojem objavljujem svoje radove ali i vijesti o dešavanjima vezanim za moje fotografske aktivnosti je: http://photosenad.blogspot.ba/ Redovno ažuriram i svoj instagram profil: https://www.instagram.com/streetahmaz.photography/ Također, u fazi izrade je moja nova web stranica.

Šta sve koristite da napravite fotografiju?

Ako mislite na foto opremu, trenutno koristim dSLR fotoaparat Nikon D7100, nekoliko objektiva i filtera, foto stativ, itd… Inače, počeo sam od najobičnijeg mobitela, potom digitalnog „compact“ fotaparata sa jednocifrenim brojem piksela, koji sam zamijenio svojim prvim ozbiljnijim dSLR-om, a vremenom sam se nastavio nadograđivati korak po korak.. Za obradu fotografije koristim Photoshop, s tim da po prirodi fotografija kojom se ja bavim, najčešće su intervencije svedene na minimum, i ako do njih dođe one ne mijenjaju njenu smisao, već se radi više o sitnim dotjerivanjima, ili tehnici obrade koja naglašava atmosferu na fotografiji.. Ponekad mi se čini da je moj fotografski instinkt moje najjače oružje. Inače, za mene talenat, originalnost, umijeće, inspiracija i strast ka fotografiji su ono što je na prvom mjestu. Fotoaparat je također potreban i bitan, ali samo kao sredstvo koje treba omogućiti da se „ono što vidim“ zabilježi i materijalizuje i što uspješnije prezentira drugima u vidu digitalne fotografije ili printa. Fotografija je jedan proces, ima svoj put od ideje i inspiracije, peko trenutka njenog nastanka, do prezentacije drugima i utiska koji na posmatrača ostavlja – kao povratne informacije. Za mene je fotografija umjetnost, a umjetnost = potpuna sloboda.

Na jednoj Vašoj slici prikazani su Romi u Sarajevu kako sjede na klupi autobuskog stajališta …Našeg urednika ta slika posebno dira jer djevojka/žena koja sjedi na klupi i drži djecu odrastala je u Mostaru i znali smo je pod imenom Suada. Romi imaju jaku priču u našem gradu i društvu i bitan su dio naše zajednice koja je za mnoge “po strani”. Mnogi Romi Mostara dio su naše zajednice i dio su naših svakodnevnih života kao što je bila Suada. Na vašoj fotografiji kroz roze boje natpisa “Podijeli sreću” i sive boje drugog dijela fotografije kao da je podvučena marginalizacija. Koju težinu ima za Vas ta fotografija?

Senad Tahmaz_Suprotnosti zivota-min
Fotografija “Suprotnosti života” – @SenadTahmazPhotography

Da. Nije prvi slučaj da su ljudi sa kojima komuniciram prepoznali nekoga koga poznaju na mojim fotografijama. Ovdje isključujem „zvijezde“ ili generalno poznate ličnosti, jer mi oni nisu nikada bili inspiracija ili predmet fotografisanja. Zapravo, fotografija o kojoj je riječ je nastala na tramvajskom stajalištu na Baščaršiji u srcu Sarajeva. Nastala je tokom jednog od mojih lutanja gradom, u potrazi za kadrovima i inspiracijom. Nije mi bilo teško opaziti ovaj kontrast jer je to kontrast koji je prisutan i u životu. Pomislio sam, ovo moram zabilježiti jer zaokružuje jednu jaku priču i u društvenom kontekstu. Elementi te podjele se nalaze u jednom kadru, jednoj fotografiji, a onome ko razumije riječi neće biti potrebne.. Tako su se u istom kadru našli jedna siromašna marginalizirana romska porodica u svoj svojoj bijedi, a pored njih je veliki plakat koji „glasno“ i razvikano prikazuje i asocira na jednu drugu krajnost života, jedan idealiziran šablon koji se cesto promoviše na plakatima – lijepa, nasmijana lica, obilje, radost, uspjeh, sreća.. Također, kao što ste dobro primijetili, samom tehnikom obrade fotografije, gdje je jedan svijet potpuno siv i tužan, a drugi ružičast i „happy“ upravo je, nadam se uspešno, prikazana podjela na ta dva svijeta.

Šta bi preporučili mladim ljudima koji žele da se bave fotografijom i žive od nje u Bosni i Hercegovini?

Mladima bih generalno poručio da se bave stvarima koje ih ispunjavaju, čine sretnima i slobodnima. Nekada je moguće povezati ono što volite i što radite, tj. od čega živite. Nekada to ne možete postići, jer vas realnost i egzistencija „tjeraju“ na to da se bavite nekim potpuno drugim stvarima da biste zaradili za život. Ali i pored toga uvijek, pa makar to bio hobi i zadnji atom snage koji dajete, posvetite svoje slobodno vrijeme sebi baveći se onim što vas ispunjava i čini sretnim i nikada ne odustajte od vaših snova.

Senad Tahmaz_Passing by in Bologna-min
Fotografija “Passing by in Bologna” – @SenadTahmazPhotography

Da li imate neki citati ili inspirativnu misao koja Vam je draga a danas nekoga ko čita ovaj članak može dirnuti?

Još jednom bih Vam se zahvalio i završio sa citatom francuskog fotografa Henri Cartier Bresson-a, koji se inače smatra ocem novinske fotografije i značajnim uličim fotografom, koji je zbog svog posebnog pristupa fotografiji prozvan majstorom tzv. „iskrene fotografije“, a to je : „Iluzija je da fotografije nastaju iz fotoaparata, one nastaju iz očiju, srca i vašeg uma“. (“It is an illusion that photos are made with the camera… they are made with the eye, heart and head.”)

Mjesta MOMENTUM

Balkanski gradovi koje morate posjetiti

balkanski-gradovi--min

Piše : S.R

Balkanski poluotok je povijesno i zemljopisno područje jugoistočne Europe te ga se vrlo često spominje kao poluotok Jugoistočne Europe , a  nalazi se između Jadranskog i Crnog mora.

S obzirom na to da mnogi svjetski putnici i blogeri znaju reći da se Balkan ubraja među najpoželjnija i najljepša mjesta za posjetiti, u nastavku izdvajamo nekoliko visoko rangiranih destinacija.

Continue reading “Balkanski gradovi koje morate posjetiti”

Činjenice & Savjeti MOMENTUM

Putovanja za studente Bosne i Hercegovine po povoljnim cijenama

povoljna-putovanja-za-studente

Piše : S.R

Želja svake mlade osobe je vjerojatno proputovati svijet, vidjeti što ima izvan granica naše države i uživati u vremenu i prostoru, a studentima se često nude takve prilike preko raznih turističkih agencija koje nerijetko nude studentske popuste i organizaciju puta.

Continue reading “Putovanja za studente Bosne i Hercegovine po povoljnim cijenama”

Činjenice & Savjeti Mjesta

Putujte lokalno-Bosnom i Hercegovinom- vlakom i autobusom

plivska-jezera-min

Piše : S.R

Puno ljudi kada odluči otputovati na neko mjesto bira egzotične destinacije, a zaboravlja na sve ono što mu nudi njegova zemlja, pogotovo Bosna i Hercegovina. Danas postoji toliko turističkih agencija koje vam nude jeftinu organizaciju puta, povoljne cijene avionskih karata i samog smještaja, ali svi ti ljudi idu otkrivati druge zemlje, a vlastitu ne poznaju.

Continue reading “Putujte lokalno-Bosnom i Hercegovinom- vlakom i autobusom”