Claire Noel, Vedrana Božić i unikatni ručni rad

vedrana bozic mostar

Mostarska umjetnica Vedrana Božić (37) koja stoji iza brenda Claire Noel bavi se slikarstvom i izradom nakita.   Kako kaže na njihovoj oficijalnoj facebook stranici @clairenoelgallery  : “Galerija umjetnina “Claire Noel” nudi umjetničke slike i rukotvorine.  To je mjesto gdje svako može pronaći nešto lijepo za sebe ili za poklon. Izlozbeni prostor pripada domacim dizajnerima i umjetnicima iz razlicitih oblasti. Svi artikli u Galeriji su ručno izrađeni unikati, te je također moguće naručiti personalizirane rukotvorine urađene samo za vas po vašoj želji.”

A post shared by Claire Noel (@clairenoelgallery) on

Svi  radovi Vedrane  Božić su unikatni ručni rad te su zaštićeni kao dizajn na što je, kako sama tvrdi, jako ponosna. Takve rukotvorine raznolikih personaliziranih ilustracija te umjetničke slike samo su od nekih kreativnih proizvoda ručnog rada sa kojima se Vedrana može pohvaliti. Upravo njezina ljubav prema umjetnosti i odabrana životna profesija bile su tema našeg “onlajn” razgovora na koji smo se igrom prilika dogovorili preko Claire Noel oficijalnog instagram profila @clairenoelgallery .

POGLEDAJTE : Umjetnička skica grada Mostara

Možete li nam objasniti više o Vašem brandu? Otkud Vam ideja za pokretanje brenda?

Slikarstvom sam se počela ozbiljnije baviti početkom 2000-ih kad sam upisala tečaj crtanja i slikanja u Londonu. Talent i ljubav su postojali oduvijek, a onda se počela rađati i želja da umjetnost umjesto hobija, postane moje osnovno zanimanje i životno opredjeljenje. Bilo je samo pitanje vremena, hrabrosti i momenta ludila. Danas Galerija postoji 3 godine a brand Claire Noel oko pet.

A post shared by Claire Noel (@clairenoelgallery) on

Kako teče kreativni proces stvaranja Vaših proizvoda?

Kreativni proces je sada način života. Svaku večer posložim u glavi sutrašnji radni dan. Imam narudžbe ili jednostavno kreiram nešto novo. Kao da se igrate a to vam plaća račune.

Da li imate određene proizvode koje se stalno naručuju i kolika je potreba za personaliziranim poklonima?

Stalno se naručuju personalizirani medaljoni s fotografijom koju nam pošalje kupac. Iako ih danas mnogi izradjuju, moji kupci ostaju vjerni meni. Novo što radim su Personalizirane Ilustracije Portreta gdje mi kupci šalju svoje fotografije po kojima slikam njihove portrete. To su više simpatične karikature, vrlo su prihvaćene, ljudi traže nešto novo, unikatno i neobično.

Vaša ideja nam se jako sviđa i vidimo potencijal u personaliziranim poklončićima! Da li kombinirate kupovni materijal sa Vašim personaliziranim?

Da. Pogotovo za medaljone.. za slike svakako moram imati platno, boje itd

Šta bi rekli kao poruku ljudima koji se žele usuditi raditi nešto svoje ali ne znaju kako?

U svijetu koji nas danas okružuje, svjesna sam da je luksuz živjeti od umjetnosti. Ili ludilo! Svejedno, posvetila sam se onomu što volim, u čemu uživam i što me ispunjava. Nikad ne bih ponovo radila nešto drugo! Ovaj način života ne bih svakom preporučila. Neki ljudi su sretniji i sigurniji idući linijom manjeg otpora. Treba imati posebnu energiju, volju, želju, posvećenost, upornost, hrabrost i ljubav pa se opredijeliti za kreativni život.

POGLEDAJTE : Nimet Design: Boziji blagoslov u umjetnosti

Ukoliko želite kupiti neke od rukotvorina pogledajte fb ili instagram profil @clairenoelgallery  ili kontaktirajte putem e-mail adrese : v_bozic@hotmail.com.

U ovom gradu je životni stil poseban – Dalila Spahić

nagradni-natjecaj-u-pisanju

Godine:22

Grad: Mostar

Zanimanje:studentica

nagradni-natjecaj-za-pisanje

Na pitanje o poboljšanju kvalitete života u Bosni i Hercegovini Dalila je napisala : “Kvalitet života u Bosni i Hercegovini se jedino može poboljšati direktnim ulaganjem u budućnost, jer zaista imamo mnogo ponuditi svijetu. U suštini, sve se svede na ono da moramo prvo promijeniti sebe, ako mislimo pokušati promijeniti okolinu u kojoj živimo. Već su se neke pozitivne promjene počele dešavati, mladi su se počeli buditi. Smatram da trebamo barem nastaviti ovim tempom i ne stajati.

Ispričat ću ti jednu priču.. O gradu svjetlost, Sunca i bezuslovne ljubavi.. Gradu dobrih ljudi, mirisnih avlija i zelene rijeke.. Ispričat ću ti priču o životu, sreći, ćelopeku i Mostalgiji. Dopusti da ti objasnim kako to dječaci postaju momci u zagrljaju najljepše, kako se pije kafa i sta su to liskaluci. Dođi, pridruži mi se u šetnji ulicama ovog grada i dopusti mi da započnem priču.

Kažu da se naljepše osjećaš na svom.. Da su boje najjasnije, mirisi najljepši i srce najmirnije kad si kod kuće. Meni samo treba Stari Most, ćelopek, zelena ljepotica i jedno mjesto da sjednem i uzivam u svemu tome. Pokazat ću ti beskrajno plavetnilo iznad nas i shvatit ćeš da nebo nigdje nema tako jedinstvenu boju. Shvatit ćeš kako se nesto bezuslovno voli i poželjet ćeš da se opet, bar na kratko, izgubiš u ovom beskraju.

Hajde, sjest ćemo tu, ispod Mosta, rashladiti umorna stopala nakon pješačenja i diviti se luku kojeg on nije imao čast vidjeti. Pricat ću ti kako je pobjegao prije skidanja skela, nakon devet godina napornog rada i 456 blokova kamenja. Kako su se svi divili njegovom radu a on, eto, nikada nije ni saznao kako izgleda. Nikada nije spoznao ljepotu njegovog luka, snagu kamena i savršeno jasnu refleksiju na površini Neretve. Nažalost, nikada neće saznati koliko je srca ispunio ponosom. Kako se generacije dive njegovom djelu, a dolaze iz svih krajeva svijeta i kako je njim povezao mnogo više od dvije obale.

Nikada neće saznati kako dječaci skupe hrabrosti da učestvuju u tradicionalnim skokovima sa vrha luka, kako dopuste Neretvi da ih zagrli, kako se vinu u nebo i spremno dočekuju taj magični trenutak. Neće se upoznati ni sa pričama o ljubavi i prijateljstvu koje su svoje tragove ostavile na kamenjima njegovog djela, niti sa liskalucima koje razumiju samo oni odrasli ovdje koji nastaju tek tako, u hodu.  A opet, bit će dio svih tih priča kao što je dio i ove moje.

Povezani članak:

Kako poboljšati životni stil u Bosni i Hercegovini? Piše: Ana Galić iz Banja Luke

Ono što malo ko razumije je kako možemo ispijati kafe po cijeli dan, a ono što ja ne razumijem je kako ljudi mogu bez toga? Upekne ćelopek, dogovoris se sa rajom u sekundi i odete u vaš najdraži kafić da se popije ona prva, jutarnja. Eh sad, to što će se na nju nastaviti jos barem 2-3, to nije bitno. Merak je najbitniji.

Ustat čemo i nastaviti našu šetnju. Ići ćemo kroz vrevu, kroz Kujundžiluk, polahko gore do Europe i opet ćemo pogledati u njega. Ja iz navike, potrebe i ponosa, a ti zato što si opčinjen njegovom ljepotom. Uz žamor ljudi čut ćeš i cvrkute ptica, uživati u pastelnim bojama koje se razlijevaju po nebu u sumrak i polahko disati. Reći ću ti da zatvoriš oči i da se prepustiš trenutku, da mi pokušaš objasniti sve ono što čuješ i mirise koje osjetiš. Znam, zamirisat će ti ćevapi i meso sa roštilja. Osjetit ćeš i mirise dolme i sarme, a opet, osjetiti ćeš i svježinu u zraku. Povest ću te i do Koskine džamije da uživaš u pogledu. I nećeš htjeti da ideš. Znam.

Preći ćeš preko Mosta. Objasnit ću ti kako je najlakše hodati baš tuda i osjetit ću pažnju koju mu poklanjaš. Jer, već te je pridobio, a to je ono čega sam se bojala. Doći ćeš ti opet, znam i to. Znam da već sada želiš da ne napustiš Mostar jer jos uvijek nisi u potpunosti istražio sve njegove dijelove. Zagrebao si površinu, pročitao uvodno poglavlje knjige. Sada je na tebi da pišeš nove stranice. Ne želim da uplićem prste u vašu priču. Znaš zašto? Mostar sa svima nama ima svoju priču.

Nekom će više poglavlja biti vezano za stari dio grada, ispijanje kafa, šarenila boja i cijele sehare mirisa. Neko će se najduže zadržati u opisivanju unikatne ulične umjetnosti, pozorišnih predstava i mostarskih liskaluka.

A ja ću ti na kraju samo reći da nema potrebe da ti objašnjavam šta je zapravo mostalgija. Sjetit ćeš se da sam ti nekad pričala o hrabrosti, bezuslovnoj ljubavi, ljepoti, o čovjeku koji nije svjestan koliko je uradio.

Sjetit ćeš se i konačno shvatiti.

U ovom gradu se jede ….

mostarske price

Godine: 25

Grad: Mostar

Zanimanje: Student

Na pitanje o poboljšanju kvalitete života u Bosni i Hercegovini Haris je napisao:

Da bi došlo do poboljšanja životnog stila u Bosni i Hercegovini potrebno je uraditi zasigurno mnogo koraka. Prvi od njih bi bio da ljudi ustanu sa kauča, odu do najbliže biblioteke, uzmu člansku karticu i počnu čitati.  ”

Pročitajte njegov odgovor na našu temu u nastavku…

U OVOM GRADU SE JEDE ljudsko meso. Ljudi sjede na prašnjavim basamcima i glođu kosti svojih predaka a maštaju o mesu svojih susjeda. U ovom gradu, snovi se žive a svakodnevnica sanja.  Ta svakodnevnica je obavijena kanibalizmom u kojima riječi postaju oštri zubi a žuganje mostarsko objed Mostarca nagriženog zluradim mislima i pohlepom.

Sunce se rađa iznad brda i osvjetljava grad širok i uzak u isto vrijeme. Širok po materijalnom i tek asfaltiranoj  ulici, uzak po mislima ljudi i hići što ponekad nadiđe i mostarsku laganicu. U ovom se gradu snovi žive a svakodnevnica sanja. Čuješ li me putniče iz galaksije udaljene?! U ovom je gradu sve zamjenuto. Uloge su obrnute i film naziva grad Mostar je najbolje režiran film u historiji svijeta. Šta je Mostar u snu koji me pitaš? Reći ću ti. Reći ću ti sve jer ja živim snove. Moj mi vizir kaže da svaki Mostarac živi snove ili barem njih većina. Reći ću ti jer te volim. Reći ću ti jer si čovjek. Mostar u snu je Mostarac zagrljen sa svojim gradom a ne sa stranama. Mostar u snu je Sunce koje sija kao što nikad nigdje ne sija i kao što nikad nigdje neće sijati.

Mostar u snu je plavo nebo koje ašikuje sa lijepim Mostarkama koje su van trenda ali opet na naslovnicama svih modnih časopisa. To isto plavo nebo ohrabruje momke pune nesigurnosti jer nije lahko upitati za kafu ženu sa naslovnice modnog časopisa. Mostar u snu je kiša koja sa svakom kapi viče da joj je drago što natapa mostarske ulice. Mostar u snu je Mostarac koji joj odgovara da je dosta više ali je ipak voli. Mostar u snu je pčela, rođena i odgojena u mostarskim sokacima koja daje med a onda taj isti med majka mostarska daje bolesnom sinu, budućoj fudbalskoj zvijezdi, i ta zvijezda ozdravi i upiše se u knjigu slave mostarske i svjetske. Mostar u snu su zvijezde koje pjevaju pjesmu o lastama koje popiju kafu pa onda skoče sa Starog mosta. Čudno me gledaš putniče?!

Nije ti jasno kako lasta može popiti kafu pa skočiti sa mosta. Polako, tek sam ti počeo nabrajati sve slike u albumu mostarskih snova. Mostar u snu su i sve fatihe i mise održane za junake bojeva vođenih na ulicama ovoga sanjivog grada. Mostar je Svemir pospani a Mostarci su zvijezde koje plaču smijući se. Ništa ti nije jasno kažeš mi?!

Kako bola ne razumiješ?! Ti, koji si došao iz udaljene galaksije gdje ste naučili manipulirati sa vremenom i teleportirati se sa Starog na stadion pod Bijelim Brijegom u jednoj sekundi. Ti koji raspoznaješ istinu i laž ne čuješ istinu koju ti zborim. AI’ kako bi je čuo. Ne može se to čuti prijatelju moj iz galaksije daleke. Osjetiti se to mora. Osjetiti u kostima, u mislima, u suzama, osjetiti u prvoj slici koju ugledaš kad izađeš iz utrobe majčine i upišeš se u knjigu Mostaraca. Kako ću te onda kriviti?! Kako ću ti objasniti?!

U ovom gradu se jedu šupljaci. U ovom gradu se jede malograđanština, kič, zavist, pohlepa.

U ovom gradu snova se uvijek nađe poneki romantičar spreman potegnuti za raju i pojesti sve ono loše što opsjeda i pokušava ugroziti mostarsku svakodnevnicu. I dalje me čudno gledaš. Kažeš mi volio bi popiti kafu mostarsku. Vodim te kraj Neretve i vrelu kafu nudim na tacni koju sam ja napravio. Piješ na eks, onako neiskusno, papanski. Ni ćeif još nisi upoznao. Džaba ti sva blaga i tehnologije svijeta moj prijatelju kad ne znaš šta je ćeif. Kad ne znaš viknuti normala, prolazniku koji ti viče da nešto trebaš obaviti ili te možda samo loži. Normala. Tužan si, vidim da nisi razumio mostarsku svakodnevnicu, vidim da nisi razumio šta se jede u ovom gradu koji voli ljude a i ljudi vole njega. Tako jednostavno.

Tužan si. Vičeš mi da moraš ići. Tvoj brod napušta Zemlju i ti moraš biti u njemu. Pitaš me da ti zapakujem kilo kafe, mostarske naravno. Zakleo bih se da sam ti vidio suzu u oku na rastanku, a možda sam i samo halucinirao od džemre. Ne znam. Pružam ti ruku, a ti uzvraćaš pozdrav, na svoj način naravno. Okrećeš mi leđa i odlaziš. Zamišljeno te i sjetno gledam.

Idi sa srećom moj prijatelju. Idi u svoj dio Svemira, u udaljenu galaksiju i prenesi priču o gradu Mostaru, o gradu gdje se snovi žive a svakodnevnica sanja. Gdje je normala da Nebo ašikuje sa djevojkama a laste piju kafu. Nadam se da ćeš se nekad vratiti u Mostar, upoznati djevojku sa naslovnice modnog časopisa i skontati šta je ćeif. Nadam se, a šta mi je drugo preostalo.

Kako nositi teksas jaknu ovo proljeće

Teksas jaka

Teksas jakna ima dugu i bogatu historiju. Prva teksas jakna se pojavila u ranim dvadesetima kao sastavni dio opreme za Američke vojnike kroz oba svjetska rata. Prvenstveno su stvorene za radničku klasu, a kasnije su polako počele da se „šire“ i po ostalim slojevima društva. Najviše su ih nosili pankeri, rokeri i ostala društva koja su bila u tom „fazonu“.

Danas je nemoguće da svaka žena u svom ormaru nema barem jednu teksas jaknu. Mogu se kombinirati sa elegantnijim, opuštenim i poslovnim odjevnim predmetima. Različiti modele jakni od teksasa nose se u svakoj prilici i uklapaju uz svačiji stil – od romantičnih modela sa prišivenim  detaljima ili čipkom do pank-rok jakni sa bodljama, nitnama i kožom.

Teksas jakne ne izgledaju previše formalno, a opet daju neku dozu trenda i luksuznosti te iz tog razloga nikada ne izlaze iz mode. Kako su godine prolazile, tako se i način njenog nošenja mijenjao – od klasične teksas jakne uz teksas farmerke, do kratke „bolero“ teksas jaknice, izbor zavisi od toga šta više volite i za koju vrstu izlaska se spremate. Za opušteni izlazak u kafić, klasična tekas jakna uz farmerke ili helanke je sasvim solidna kombinacija, dok se za večernji izlazak možete opredijeliti za kratku, već spomenutu, bolero teksas jaknu i haljinu. Naravno uz sve to idu visoke potpetice, dok se za opušteniju varijantu birajte baletanke, ravne sandale, plitke cipele ili starke.

Ove sezone pored kratkih i uskih modela sa printom, biće ponovo aktuelni i oversize komadi.
Dame poput Emili Ratajkovski, Điđi Hadid i Daucen Krus ne prestaju da nose najnoviju FRAME jaknu iz njihove proljetne kolekcije koja je već sada dostupna za kupovinu! Šik model, klasičnog kroja sa neobičnim, trendi aplikacijama – pozadi se nalaze pačvork detalji 4 metropole, dok se na prednjem dijelu nalaze izvezeni natpisi tipa “Fierce”, “Backstage Pass” kao i “I'm not in fashion. I am fashion.”

Za kraj ovog članka vam donosimo tri načina nošenja teksas jakne za ovo proljeće.

1. Jaknica od svjetlijeg džinsa, ostavlja jak utisak, zahvaljujući konstrastu koji lako stvara s ostatkom odijeće.

https://www.instagram.com/p/BSsqofxh05q/?tagged=jeansjacket

2. Teksas jakne nose se iz proljeća u proljeće već decenijama, a uvijek su najbolje izgledale one koje imaju kraće rukave. U slučaju da imate jaknu dužih rukava i za vas imamo jednostavno riješenje, presavijte rukave i efekat može, štaviše, biti još bolji.

https://www.instagram.com/p/BSmEsjGlQZW/?tagged=jeansjacket

3. Bez obzira na to da li je riječ o interesantnoj aplikaciji, puf rukavima ili samo nešto većim dugmićima, interesantan detalj je sjajan trik zahvaljujući kojem će klasičan model biti jednako atraktivan u svakoj situaciji.

https://www.instagram.com/p/BSsp4VrDPr9/?tagged=jeansjacket

S toga, ako još uvijek nemate teksas jaknu potražite je na policama vaših omiljenih radnji. Izgledajte lijepo i elegantno i ovog proljeća.