US+(1) 336-259-7310BH+(387) 63-726-797
MENU

Oznaka: Mostar

Mostar is the city of light, straddling the Neretva River.

Gastro Ljudi & Životinje

Prvi BiH Digitalni Farmer – Volimo i Kupujmo domaće

farmer-market-bosna-i-hercegovina

Jedna od prvih web aplikacija koja je zasigurno preopoznala važnost kupovine i promocije domaćih proizvoda je mjesto na internetu registrovano na .ba domenu koju svakako morate ukucati u vaš pretraživač : www.farmer.ba .Farmer je web aplikacija koja omogućava pregled mnogih domaćih proizvoda i omogučava korisniku brz dolazak do informacije o tome gdje kupiti ili kako taj isti proizvod naručiti online. Bili kupac ili ne, farmer.ba ima i riješenje za one koji imaju vlastiti proizvod ali nemaju tehničko ili marketinško znanje za plasman tog istog proizvoda na tržište kao i podizanje svijesti o brendu! U daljem tekstu pročitajte intervju koji smo obavili sa jednim od osnivača web aplikacije farmer.ba – Nadarević Nerminom koji ima 39 godina i jedan je od primjera kako preko kreativne ideje doći i do njene realizacije.

farmer-market-bosna
Nermin i Nedžad Nadarević

Možete li nam objasniti više o Vašem brandu? Otkud Vam ideja za pokretanje brenda?

Ideja je nastala mnogo ranije, iz lične potrebe za domaćim proizvodima koji imaju “ime i prezime” Kad kažemo ime i prezime, mislimo na ljude koji proizvode hranu i koji stoje iza svog posla. Problem je bio što su se mogli naći neki domaći proizvodi na internetu, ali nije se moglo znati odakle je taj proizvod, ko ga proizvodi, ko stoji iza toga i bilo jako nejasno. U tom periodu i naša kćerka je napunila 6.mjeseci i počela da koristi čvrstu hranu, htjeli smo koristiti proizvode za koje znamo ko ih proizvodi, odakle dolaze i kako su proizvedeni. Pošto sam iz Cazina i živim u Sarajevu, roditelji su mi u to vrijeme često slali pakete sa domaćim proizvodima iz Cazina, tako da sam često morao izaći sa posla po paket koji je dolazio na razne načine, od autobusa do prijatelja koji su dolazili u Sarajevo, studenata itd.i to je postalo jako zamorno i komplikovano. Ono što je jako zanimljivo, jeste da je taj problem prisutan i u Bihaću, Bijeljini, Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Banja Luci, ali i manjim gradovima širom BiH. Prilikom odlaska u Cazin, ja i moj brat Nedžad Nadarević počeli smo razgovarati o problemu pronalaska kvalititenih proizvođača i tu je počela prča o budućoj platformi www.farmer.ba koja će okupljati proizvođače na jednom mjestu. Zamislili smo platformu koja okuplja poljoprivrednike na jednom mjestu, da ljudi imaju uvid kako se proivodi, kakvo je stanje u poljoprivredi i sl. Dogovorili smo se da krenemo u realizaciju ideje i krenuli smo u nove poslovne izazove. Moj brat Nedžad već je imao iskustva u kreiranju web stanica, tako da smo krenuli u kreiranje rješenja za logo, naziv platforme i izrade web stranice. Prvo smo kreirali web stranicu koja je ukupljala poljoprivrednike i predstavljali smo ih kroz slike, informacije o njihovom radu, opisu njihovih aktivnosti. Na jedan inovativan način smo kreirali profile proizvođača u sklopu www.farmer.ba i ubrzo smo imali preko 100 poljoprivrednika iz BiH. Pošto smo u tom peridu dobijali veliki broj upita, kako da se direktno naruči od naših članova i da li je to uopšte moguće, počeli smo razmatrati ideju da kreiramo novu uslugu u sklopu naše platforme www.farmer.ba, a to je direktna kupovina od proizvođača!! Nakon dosta truda, rada, testiranja, poboljšanja web platforme, dobili smo novu uslugu putem koje građani BiH mogu direktno od proizvođača naručiti na svoju kućnu adresu domaće proizvode. Sada možete naručiti pekmez iz Drvara, aroniju iz Sanskog Mosta, bundevine proizvode iz Bijeljine, domaće brašno iz vodenice iz Donjeg Vakufa, domaću tjesteninu iz Jajca , likere iz Visokog itd, i to sve preko stanice www.farmer.ba.

https://www.instagram.com/p/BT_kI0rAOKz/?taken-by=farmer.ba

Kako teče kreativni proces stvaranja Vaših proizvoda, koliko ste u kontaktu sa drugim proizvođaćima i kako dolazite do klijenata?

Web platforma www.farmer.ba je nastala da ljudima približimo domaće proizvođače i da to bude na jednom mjestu, vrlo jasno i transparentno predstavljeno. Kontinuirano radimo na novim kontaktima, upoznajemo BH proizvođače, širimo krug naših “Farmera”. Svaki dan nam se javlja sve veći broj proizvođača, ali i dosta truda i rada ulažemo i u društvene mreže, gdje nam se ljudi javljaju.

Da li imate određene proizvode koje se stalno naručuju i kolika je potreba za ovim vidom kupovine Vaših prozivoda?

Trenutno okupljamo i predstavljamo preko 120 poljoprivrednika iz BiH i imamo oko 30 različitih on-line web radnji u sklopu www.farmer.ba – putem kojih je moguće naručiti proizvode od manjih BiH proizvođača. Ljudi su zainteresirani za ovaj vid nabavke proizvoda i približili smo građanima proizvode koji baš i nisu prisutni u njihovim krajevima. Ukoliko u vašem kraju ne uspjeva bundeva ili se ne proizvodi ajvar, pekmez od drenjina i šipka, suho voće , sad imate priliku doslovno u “dva klika mišem” naručiti te proizvode na svoju adresu.

Vaša ideja nam se jako sviđa i vidimo potencijal ! Koji Vam je plan za budučnost?

Hvala Vam na tome 🙂 Farmer.ba djeluje preko 2.godine i smatramo da smo kreirali brend koji ima još potencijala za širenje i nadogradnju. Želimo našu inovativnu ideju što bolje pozicionirati na BH tržištu, upoznati naše građane sa našom uslugom i naravno, razvijati se zajedno sa našim “Farmerima” 🙂 Bitno je ljudima približiti lokalne farmere i mišljenja smo da je to jednostavno potreba svakog BH građana. Često govorimo da svako od nas ima svoj omiljeni fudbalski tim, svog zubara, doktora, automehaničara i s obzirom kakvo je stanje u svjetskoj prehrambenoj industriji, vrlo brzo ćete morati na taj spisak staviti i vašeg Farmera. Bitno je znati šta jedemo, ko to proizvodi, odakle je proizvod i ko ga proizvodi, a to je upravo naš posao.

https://www.instagram.com/p/BKVHYSYDASL/?taken-by=farmer.ba

Želimo Vam mnogo sreće u radu! Šta bi rekli kao poruku ljudima koji se žele usuditi raditi nešto svoje ali ne znaju kako?

Mislimo da je jako bitno posmatrati okolinu i vidjeti šta je to potrebno kako tebi, tako i cjelokupnom društvu!? Svi imamo iste mogućnosti kad je riječ o internetu, svi imamo pametne telefone sa kojima lako zavirimo u svaki kutak svijeta. Treba istraživati, pitati, ponuditi neka rješenja i ono što je najbitnije, ne treba se bojati neuspjeha, a on je najveći problem kod pokretanja bilo kakvog biznisa. Izađeš sa svojom idejom, testiraš je u svojoj okolini, vidiš koliko možeš, koliko znaš, napreduješ/posrćeš ali kontinuirano učiš, kreiraš nove kontakte i poslovne mogućnosti.

Ukoliko posjetite farmer.ba imate priliku vidjeti koje proizvode kupiti u kojoj regiji prikazane na jednostavnoj mapi. Namirnice su potrebne a kupovati domaće trebamo! Posjetite farmer.ba i obavite svoju prvu naruđbu!

farmer-market-bosna-i-hercegovina
Preuzeto sa : @farmer.ba

FARMER.BA KONTAKT INFORMACIJE:

WWW.FARMER.BA

E-MAIL : INFO@FARMER.BA

FACEBOOK: @www.farmer.ba

INSTAGRAM: @farmer.ba

MOMENTUM Mostarka u pokretu Umjetnost & Historija Životni Stil

Claire Noel, Vedrana Božić i unikatni ručni rad

vedrana bozic mostar

Mostarska umjetnica Vedrana Božić (37) koja stoji iza brenda Claire Noel bavi se slikarstvom i izradom nakita.   Kako kaže na njihovoj oficijalnoj facebook stranici @clairenoelgallery  : “Galerija umjetnina “Claire Noel” nudi umjetničke slike i rukotvorine.  To je mjesto gdje svako može pronaći nešto lijepo za sebe ili za poklon. Izlozbeni prostor pripada domacim dizajnerima i umjetnicima iz razlicitih oblasti. Svi artikli u Galeriji su ručno izrađeni unikati, te je također moguće naručiti personalizirane rukotvorine urađene samo za vas po vašoj želji.”

A post shared by Claire Noel (@clairenoelgallery) on

Svi  radovi Vedrane  Božić su unikatni ručni rad te su zaštićeni kao dizajn na što je, kako sama tvrdi, jako ponosna. Takve rukotvorine raznolikih personaliziranih ilustracija te umjetničke slike samo su od nekih kreativnih proizvoda ručnog rada sa kojima se Vedrana može pohvaliti. Upravo njezina ljubav prema umjetnosti i odabrana životna profesija bile su tema našeg “onlajn” razgovora na koji smo se igrom prilika dogovorili preko Claire Noel oficijalnog instagram profila @clairenoelgallery .

POGLEDAJTE : Umjetnička skica grada Mostara

Možete li nam objasniti više o Vašem brandu? Otkud Vam ideja za pokretanje brenda?

Slikarstvom sam se počela ozbiljnije baviti početkom 2000-ih kad sam upisala tečaj crtanja i slikanja u Londonu. Talent i ljubav su postojali oduvijek, a onda se počela rađati i želja da umjetnost umjesto hobija, postane moje osnovno zanimanje i životno opredjeljenje. Bilo je samo pitanje vremena, hrabrosti i momenta ludila. Danas Galerija postoji 3 godine a brand Claire Noel oko pet.

A post shared by Claire Noel (@clairenoelgallery) on

Kako teče kreativni proces stvaranja Vaših proizvoda?

Kreativni proces je sada način života. Svaku večer posložim u glavi sutrašnji radni dan. Imam narudžbe ili jednostavno kreiram nešto novo. Kao da se igrate a to vam plaća račune.

Da li imate određene proizvode koje se stalno naručuju i kolika je potreba za personaliziranim poklonima?

Stalno se naručuju personalizirani medaljoni s fotografijom koju nam pošalje kupac. Iako ih danas mnogi izradjuju, moji kupci ostaju vjerni meni. Novo što radim su Personalizirane Ilustracije Portreta gdje mi kupci šalju svoje fotografije po kojima slikam njihove portrete. To su više simpatične karikature, vrlo su prihvaćene, ljudi traže nešto novo, unikatno i neobično.

Vaša ideja nam se jako sviđa i vidimo potencijal u personaliziranim poklončićima! Da li kombinirate kupovni materijal sa Vašim personaliziranim?

Da. Pogotovo za medaljone.. za slike svakako moram imati platno, boje itd

Šta bi rekli kao poruku ljudima koji se žele usuditi raditi nešto svoje ali ne znaju kako?

U svijetu koji nas danas okružuje, svjesna sam da je luksuz živjeti od umjetnosti. Ili ludilo! Svejedno, posvetila sam se onomu što volim, u čemu uživam i što me ispunjava. Nikad ne bih ponovo radila nešto drugo! Ovaj način života ne bih svakom preporučila. Neki ljudi su sretniji i sigurniji idući linijom manjeg otpora. Treba imati posebnu energiju, volju, želju, posvećenost, upornost, hrabrost i ljubav pa se opredijeliti za kreativni život.

POGLEDAJTE : Nimet Design: Boziji blagoslov u umjetnosti

Ukoliko želite kupiti neke od rukotvorina pogledajte fb ili instagram profil @clairenoelgallery  ili kontaktirajte putem e-mail adrese : v_bozic@hotmail.com.

MOMENTUM Životni Stil

U ovom gradu se jede-Marija Herceg

marija-herceg

Godine: 31

Grad: Mostar

Zanimanje: informatičar

Kako poboljšati životni stil u Bosni i Hercegovini?
Osvrnuti se oko sebe. Prepoznati najprije gdje smo, za šta  još trebaju godine i generacije da se zahvaljujemo  i kakve probleme oko nas još trebaju generacije da godinama rješavaju. Tu smo korisni, time i sretni. I naša kaplja može tkati ovo društvo kojem smo potrebni. 

Kadirina kalja u Sjevernom.  I sve drugo Kadirino u Sjevenom. Kad kroz proljetne lipe mlada lista u univerzitetskom kampusu mostarskog Sjevenog logora umoran nakon posla dođeš jesti u klupski restoran tete Kadire, ona te ne pita ‘Šta ćeš od ovog što sam skuhala?’, nego  ‘Šta se tebi jede, da ti skuham?’. A onda otkrije svojom magijom i ono što si zamislio, a nisi naglas rekao. Kadira ne vodi restoran u Sjevernom. Kadira vam vodi drugu kuću u Sjevernom. Žena koju gosti pričekaju da joj završi turska serija, jer im ‘neće avion odletit’, ko što ona oblijeće u svojim rozim tenama na petu oko nas da se okomoramo uz vrhunsku ‘supu’ (za početak). Nema glazbe, upaljen je samo TV sa Zvjezdama Granda. Restoran se ni prozorima ne razbacuje bogznakako. Ali je Kadirinom ljubavlju lijepo ofarban jasno i odriješito popunj nje same – crveno-žuto. Na jednom zidu s pokalima stoje i čuče igrači kluba za koje Kadira kuha. Kakav uspjeh od ovakve kuhinje!

Kadira će te sa svojih pedesetak i kusur godina dočekati kao da si kući došao, i nakostrušit na tebe svoju kratku plavu frizuru ako ne pojedeš sve što ti je nakrcala u tanjur s plavom linijom na karo stolnjaku. ‘Neću ovo da vidim kad opet naiđem! Manje hljeba! Hljeba manje ako nakvu dijetu goniš.’ – drsko će pokazujući na komad lešo junetine. Uza svo poštovanje, dalo bi se reći da se Kadire njeni gosti pomalo i boje, vjerojatno zna zorno pokazati kad netko prevrši mjeru u čašicama rakije ili psovke u dobrom društvu. Nekad dakle uz ‘Prijatno’ bude i drugih čašćenja izmeđ’ profesora, studenata, vojnika, ministara, sportaša, roma i radnika vodovoda, ali valjda sve to i podnose vanredne čari pomalo jugonostalgičnog Kadirinog restorana. Što bi drugo moglo uravnotežiti fantastičnu Kadirinu kalju, supu, raštiku, puru, dolmu, sarmu, ili divlje zelje, ako nema ovakve pokoje čašice pretjerano dobrog raspoloženja koje nerijetko pređe svoje granice. Istinabog, Kadira ne zna baš sve izvedenice restoranske ljubaznosti prema gostima, ali njena šutnja kojom ti nakon dobra ručka za stol ušeta neka s ljubavlju pripremljena hurmašica ili tufahija nikom nikad ne bude naodmet. Dužina trajanja pripreme deserta često ovisi i o prepoznatom raspoloženju gosta. Da, deserti služe i da razvedre. I Kadira to jako dobro zna. Televizija ne pokazuje samo Zvjezde Granda, nego se na njoj ponekad prate i prvenstva, gdje opet nema nervoze i ljutnje kojoj Kadira ne može stati na rep. Dapače, ako se utakmica zadesi za vrijeme njene serije, ne samo da se gosti šutke odriču tih dragocjenih minuta prvenstva, nego daju timeout i svojim gladnim želucima dok Kadira ne vidi šta je u ovoj epizodi bilo s Ferihom, Asi, Ezelom ili drugim protagonistima turskih sapunica. Sve može čekati! Svaka hitnja vrat slomila.  Zato i može spretno oblijetati u svojim potpeticama, kojima ne fali ljubavi kao ni njenim gostima.

Kadira godinama radi u ovoj prostoj kući pored romskih baraka na mjestu gdje se školuju budući inženjeri, pravnici, biolozi, kemičari i drugi. Parkinga nema, nego se na makadamu koji okružuje restoran parkira gdje ko stigne, ali mora biti mjesta za njenu Jettu kojom nesebično vrši i dostavu, ponekad, prijateljima. Iza kuće su štrikovi razgrnute odjeće, kroz koju se srčano javlja svojim prijateljima koji rade u blizini. Ništa dakle tipično restoransko. Dok okrijepljenje nikad nije samo želučano.

Kadira ne zna engleski. Možda zna, nije nikad probala. Ionako živi u trenutku. Trenutku gladna gosta. Koji ovdje dobija besplatno mnogo toga, a najviše iskrenog smjeha prema mnogim protivrječnostima jednog mostarskog restorana, jednog domaćinskog naroda i i jedne osebujne narodne kuharice i šefice. Strancima koji dođu ona će i dalje biti jedno od najljepših iskustava Mostara, a neće ostati neposluženi. Kadira krijepi vrhunskim i prostim narodnim hercegovačkim jelima, nasmijava i ohrabruje svojom energijom – i imperativom.

MOMENTUM Životni Stil

Mostar je stil života -Anđela Jurišić

mostarske-zgrade

Godine: 21. godina

Grad: Mostar

Zanimanje: Studentica

Kako poboljšati životni stil u Bosni i Hercegovini?

Po mojem mišljenju, životni stil u Bosni i Hercegovini nije trenutno negativan. Unatoč tomu, ne znači kako je to dovoljno, već, suprotno tomu, treba se truditi i pokušavati što više informacija skupljati, što više učiti, ističući samoobrazovanje. Moramo postati svjesni kako jedino sa znanjem možemo se boriti za naše potrebe i snove, koji će pozitivno utjecati i na grad. Također, iako je svaki čovjek političko biće, ne možemo politiku za sve okrivljavati.

Mostar je stil života.

Andrić je jednom rekao kako ga u Mostaru budi svjetlost. No, nikad nije istaknuo je li riječ o svjetlosti grada ili njegovih ljudi.  Ako pitaš Mostarce, u njih još vrijedi ona: čudna jada od Mostara grada. Sve podsjeća na rat; mnogo je ruševina, nigdje nade za budućnost mladih. Kažu šta drugo očekivati nego da pobjegnu u svijet, a sva reakcija na to je ironija i komedija.

No, nije sve tako crno-bijelo, niti je tu loše. Pošteno govoreći, svijet nije vidio sretnijih i veselijih ljudi. Ovdje, čak i pod najtežom situacijom, još uvijek neoporavljenoj, narod zna što znači uživati, odmarati i gledati na život kao igru. Upitajte umjetnike i mislitelje, to je važno, čini život vrijednim te objašnjava kako je u sitnicama uistinu ljepota svijeta sadržana.

Zapravo, živjeti u Mostaru znači pustolovinu. Onu istinsku, gdje hrabro prihvaćaš izazove, boriš se i nikad ne postoji negativan odgovor. Za pustolovinu uvijek Da!. Možete tu sve pronaći, od muzeja, galerija, stadiona, kazališta, kafića, diskoteka, teretane, sportske centre, bazene. Uočit ćeš i brojne tečajeve, razne natječaje. Nije on pust, premda će mnogi reći kako sve organizacije i poslovi nisu na visokoj razini, znate, ne pripadaju elitskom dijelu svijeta, pogotovo Europi. Isto kažu za nas, kao ljude, divlji i naivni, onako usputni. Nismo za njih ako želimo više od onog što nam elita dopusti.

Neka i nismo, zato što baš tu je ljepota ovog grada. Primjerice, posjetite li Kosaču ili Narodno pozorište, primjetit ćete ljude koji budno prate predstavu. Oni su dio nje, vesele se, smiju ili plaču zbog radnje. Bez njih ta ista predstava ne bi valjala, izgubila bi životnost, ljepotu i stvarnu, ljudsku vrijednost. Svijet gleda predstave bezizražajno, pa i kada se vesele komediji, osmjeh im je kontroliran. Vidite, ovdje nikad ništa nije kontrolirano, ljudi prikazuju svoje emocije, mišljenja i stajališta čvrsto, držeći ga se do kraja. Bez stida i premišljanja.

Ipak, ni to nije najbitnije. Ono što se zaista može vjerovati kao stil grada je Obitelj. Bio ili ne bio rat, pričali ili ne pričali o siromaštvu i mržnji, ljudi su apsurdno bliski jedni sa drugima. Nemoguće je i objasniti tu neobičnu pojavu; kao mreže povezani, koliko god udaljili članove obitelji, mogu se osloniti jedni na druge. Ovdje je obitelj uvijek oslonac, podrška i dao bi sve za nju. Ona je svetinja, kojoj se nitko ne protivi i ne pokušava joj se sukobiti. Ironično, grad, o kojemu će Vam pričati mnogo ružnoga, daruje puno lijepoga.

Upitate se, kao i mi sami, zašto itko govori o njemu ružno, kada i nije baš toliko loše? Je li zbog ljudskog urođenog kukanja ili zbog stvarnog problema? Vjerojatno oboje u međuovisnosti. Mnogo problema je unazadilo ovaj grad, otežalo mu razvoj i poboljšanje, daljnji napredak, što je kod ljudi uvjetovalo ogorčenost i razočaranje. Nakon toliko pobjeđenih bitki, još uvijek je tu. Pa zašto onda strah? Opustite se. Grad kao grad valja, bez obzira na uspon ili pad, problem je što čovjek mora shvatiti kako sam rješava svoje stvari i stoji iza svake rečene riječi. Njegova odgovornost, drukčije ne ide.

A grad.. Daje Vam život, kakav on uistinu jeste. Sa svojim manama i vrlinama, sa mnogim problemima, ali i vječnim rješenjima. Mostar je život u suštini.

Kada kažu da će propasti ili da mu nema spasa, ne vjerujte tim besmislicama. On nema svoj kraj, niti će nestati. Beskorisne su sve svađe, sukobi i ratovi, beskorisna je svaka zloupotreba i manipulacija, trajat će i izdržat će. Kada se ponovo neki turisti slučajno zagube ovdje, ni ne znajući da se nalaze u čudesnosti, u kratkom roku, samo dok udahnu atmosferu, osjetit će ju, svima prenositi u svojim blogovima, hvaliti nas. Društveni i dobri ljudi, Stari most i kava. Jer uvijek više hvali tuđi, nego svoj svoga.

Ali, važno je da netko, na kraju krajeva nevažno o kome je riječ, svjestan je ljepote i snage grada. Kraj ovoga eseja bit će jednak Mostaru: pozitivan. Živjeti u njemu ne možete, ako ga ne volite istinski. Tada se ne pitate zašto ni kada se ta ljubav rodila, jer ste sigurni da je s razlogom tu. Voli i Vas, pomaže Vam i podupire Vas. Isto tako, nužno je da i Vi volite, pomažete i podupirete njega. Jer, ponovit ću, on je sami život. Voljeti Mostar znači voljeti život.

MOMENTUM Životni Stil

U ovom gradu živim stilom kakvim ja hoću – Nikolina Miletić

Idi na glavni sadržajIdi na alatnu traku Kontrolna ploča Početna Moje stranice TraceMyIP Reports All in One SEO General Settings Performance Feature Manager Nadogradi na Pro WP Copy Protect Članci Svi članci Dodaj novi Kategorije Oznake WP Quiz All Quizzes Add New General Settings Import/Export Fajlovi Biblioteka Dodaj novi Stranice Sve stranice Dodaj novu Komentari 562 Izgled Teme Prilagodi Dodaci Meniji Zaglavlje Pozadina Theme Info Plugini Instalirani plugini TraceMyIP Settings Korisnici Svi korisnici Dodaj novog Moj profil Alati Dostupni alati Uvoz Izvoz Obriši stranicu Uvoz SEO podataka Postavke Općenito Pisanje Čitanje Rasprava Fajlovi Trajni linkovi Akismet TraceMyIP XML-Sitemap Pinterest Master Pinterest Master Settings Add-ons Widgets Zatvori meni O WordPressu Moje stranice Turistički vodič grada Mostara i Bosne i… 111 WordPress nadogradnja, 7 nadogradnji plugina, 3 nadogradnje tema 562562 komentara čekaju na moderaciju Dodaj SEO Dobro došli, Tour Guide Mostar Odjava Pomoć Postavke prikaza Dostupan je WordPress 4.8! Molimo vas da odmah izvršite ažuriranje.Find her a vacant knee, fellas Dodaj novi članak Ovdje upišite naslov U ovom gradu živim stilom kakvim ja hoću - Nikolina Miletić Trajni link: http://tourguidemostar.com/blog/bhs/2017/07/17/u-ovom-gradu-ziv…nikolina-miletic/ ‎Uredi Dodaj fajlVizualnoTekst Paragraf blockquote » p Broj riječi: 641 Skica sačuvana u 10:50:13. Prikaz ploče: Objavi Objavi Sačuvaj skicu Pregled Status: Skica Uredi Uredi status Vidljivost: Javno Uredi Uredi vidljivost Objavi odmah Uredi Uredi datum i vrijeme Translation completed Send all the translations to trash when this post is trashed. Prebaci u smećeObjavi Prikaz ploče: Kategorije Kategorije Sve kategorije Najkorištenije Činjenice & Savjeti Društvene mreže Događajnica & Novosti Gastro Kakvi smo u kuhinji? Gladni! Ljudi & Životinje Mostarka u pokretu Mjesta MOMENTUM Statistike Umjetnost & Historija Street Art Životni Stil + Dodaj novu kategoriju Prikaz ploče: Oznake Oznake Dodaj novu oznaku Dodaj Odvojite oznake pomoću zareza X mostarX nikolina miletićX mostar je stil životaX bosna i hercegovinaX hercegovinaX mladi grada mostaraX volimo da pišemo Izaberi iz najčešće korištenih oznaka Prikaz ploče: Format Format Prikaz ploče: Istaknuta slika Istaknuta slika Postavi istaknutu sliku Prikaz ploče: Post Options Post Options Subheading (will be displayed below post title) Enter subheading Alternative ad code (this will overwrite the global content ad code) Enter alternative ad code for this post Disable Content Ad for this Post Disable Featured Image for this Post Prikaz ploče: All in One SEO PackHelp All in One SEO PackHelp UPGRADE TO PRO VERSION Preview Snippet U ovom gradu živim stilom kakvim ja hoću - Nikolina Miletić | Turistički vodič grada Mostara i Bosne i Hercegovine http://tourguidemostar.com/blog/bhs/?p=4287 Na pitanje „kakav je stil života u Mostaru“, teško je dati odgovor. Jer ipak, Mostar je stil života. Title U ovom gradu živim stilom kakvim ja hoću - Nikolina Miletić 116 characters. Most search engines use a maximum of 60 chars for the title. Description Na pitanje „kakav je stil života u Mostaru“, teško je dati odgovor. Jer ipak, Mostar je stil života. Na pitanje „kakav je stil života u Mostaru“, teško je dati odgovor. Jer ipak, Mostar je stil života. 101 characters. Most search engines use a maximum of 160 chars for the description. Robots Meta NOINDEX Robots Meta NOFOLLOW Disable on this page/post Prikaz ploče: Translation for Complete Travel Guide Featuring Tourists and Businesses in Mostar (en_US) Translation for Complete Travel Guide Featuring Tourists and Businesses in Mostar (en_US) Enter title here Post Name: Enter name here Copy source post VizualnoTekst Paragraf p Post Excerpt: Enter excerpt here Copy the featured image of the source post. Overwrites an existing featured image in the target post. Change taxonomies Hvala vam što radite uz pomoć WordPressa. Preuzmi verziju 4.8 Zatvori medijsku ploču Istaknuta slika Istaknuta slika Dodaj fajloveBiblioteka Filtriraj po vrstiFiltriraj po datumuPretraži multimediju Pretraga DETALJI O PRILOGU nikolina-miletic.jpg 17. Jula 2017. 178 kB 678 × 381 Uredi sliku Trajno obriši URL http://tourguidemostar.com/blog/bhs/wp-content/uploads/sites/3/2017/07/nikolina-miletic.jpg Naslov nikolina miletic Naziv Alternativni tekst Opis Poništi Postavi istaknutu sliku Choose Files

Godine: 23

Grad: Mostar

Zanimanje: studentica medicinskog fakulteta

Kako poboljšati životni stil u Bosni i Hercegovini?

Bosna i Hercegovina je perspektivna zemlja koja uz malo truda, turističke promocije i poticaja za mlade može postati još perspektivnija. Smatram da se životni stil može poboljšati većim investicijama u izgradnju, kulturni život grada, kao i u inovativne sadržaje koji bi mogli zainteresirati mlade i uvjeriti ih da prilike za uspjeh i prosperitet mogu pronaći unutar granica svoje države, u svom gradu.

„Svaki grad, ma koliko malen ili velik bio, podsjeća na osobu.

Rim je, recimo, ženstven. Odessa također.

London je tinejdžer, koji se ne mijenja još od doba Dickensa.

Pariz je muškarac u dvadesetima, ludo zaljubljen u stariju ženu.“

Što je s Mostarom?

Pa…kad se u gluho doba noći gotovo potpuno isprazne ulice, dok žmirka rasvjeta na Aveniji, a kroz krošnje platana se provlači vjetar, Mostar je pedesetogodišnjak s tek pripaljenom „Drinom“ koja se nemarno klati među zubima. Bezbrižan, dostatan, na prvi pogled pomalo sumnjiv, već na drugi potpuno bezopasan.

Ujutro, kad osluhnete žubor Neretve i Radobolje, a kruh zamiriše iz malenih pekarnica duž Fejićeve, dok se torbe klate u rukama još uvijek pospanih ranoranilaca, Mostar je dobrohotna, punašna, nasmijana gospođa, jedna od onih koje poslužuju doručak s pogledom punim razumijevanja i utjehe.

Negdje oko podne, Mostar podsjeća na užurbanu studenticu, onu koja dolaskom iz neke od provincija gradu dodaje dozu multikulturalnosti, noseći milijune očekivanja u očima, i ne dopuštajući Mostaru ništa manje od toga.

Predvečer Mostar postaje otac s dječjim torbama na ramenima, po dvjema ručicama u svojim sigurnim rukama, spreman da mu opišeš svoj dan, ushićen i najmanjim sitnicama.

Sreli smo se jednog jutra, Mostar i ja, jednog predivnog obećavajućeg jutra kakvo samo Mostar i lipanj mogu zagrljeni otplesati.

Već sam tada očekivala mnogo od života, od novog grada, ljudi u njemu. Već sam tada htjela sve, ne sluteći da će se u sljedećih pet godina na njegovim ulicama, kao i u malenom stanu u Omladinskoj, odigrati život. Zastrašujući, predivan, beskompromisan i obećavajući; onakav život o kakvom nisam ni mogla, ni znala sanjati.

Netko je jednom rekao da se komad duše ovoga grada udiše pri prvom plačnom dahu, kad vas onako smežurane i začuđene babica stavi na majčine grudi. Da  miris vrelog asfalta pomiješan s mirisom lipa već tada prostruji kroz nosnice, vežući vas za Mostar nepovratno, bezuvjetno, zauvijek. I upravo zato ga je teško, ponekad i nemoguće napustiti.

Iako nisam u potpunosti razumjela taj osjećaj, mogla sam ga vidjeti i osjetiti svakog dana. Na jesen, dok se vjetar poigrava crvenkastim krošnjama platana, pokušavajući nadjačati miris pečenog kestena na rondou, dok mladići i djevojke ispod starog glasnim smijehom nastoje iscijediti posljednju zakašnjelu toplinu ljeta. Mogla sam ga udahnuti zimi, dok se hladnoća uvlači u kosti, vidjeti u skrivenim zagrljajima i poljupcima na Lenjinovom: „Stisni se uz mene, bit će ti toplije.“ Na proljeće se kotrljao Omladinskom poput prosutih klikera, donoseći neke obećavajuće mirise novih prilika, suludo izgubljenih partija tavle u Abraševiću, osmijeha natopljenih jeftinim pivom i skupim prijateljstvima. A ljeti…Ljeti je Mostar zaista Mostar. Onda kad kroz prozore ulijeće nepristojna mostarska žega, a golobradi plivači traže spas u hladnoći i zelenilu rijeke, Mostar se može osluhnuti, namirisati i dotaknuti. Ako pažljivo promatrate gipke skakače dok se neustrašivo strmoglave u dubine Neretve, dok ih znatiželjne oči turista pospremaju u trajno sjećanje, Mostar se može vidjeti. Mostar se upravo u takvim trenutcima može i mora voljeti.

A ja sam se, naime, u Mostar vrtoglavo i bespomoćno zaljubila. U mostarske kiše koje su padale kad sam ih najmanje trebala, u maratonska ispijanja kava na osunčanim terasama i vrele noći koje su se pretvarale u jutra za pamćenje. Osvojili su me ljudi, njihova neporeciva ljubav prema gradu u kojem su rođeni, način na koji govore, način na koji vole. Na pitanje „kakav je stil života u Mostaru“, teško je dati odgovor. Jer ipak, Mostar je stil života.

MOMENTUM Životni Stil

U ovome gradu se jede šta ti srce hoće – Matea Koso

Matea Koso

Godine: 17

Grad: Mostar

Zanimanje: srednjoškolac

Kako poboljšati životni stil u Bosni i Hercegovini?

Životni stil se može poboljšati jedino kad se mentalitet ljudi promijeni. Ima previše slučajeva bacanja smeća po ulicama, i općenito bezobraznog ponašanja koje na kraju dovodi do toga da cjelokupna zajednica ima problema. Treba obrazovati ljude i učiti ih da se rad nagrađuje, ali je problem što i oni koji pošteno rade ne dobivaju ni minimum minimuma. Lijepo je živjeti u ovoj državi, ali se životni stil može poboljšati jedino korjenitim promjenama cjelokupnog sustava društva. Imamo toliko prirodnoga i kulturnoga bogatstva koje se može urediti i usput od njega ostvariti dobit, ali ljudi to ne znaju cijeniti već se samo okrenuti žaljenju po kavama. I to na kraju dovodi mlade ljude na vječito pitanje, otići i zaraditi za normalan život, ili ostati i čekati po birou? Sami znate što je većina odlučila, i što još uvijek odabire.

Kada razmišljate o Mostaru ili istražujete o tom gradu na obalama Neretve uvijek možete naići na podijeljena mišljenja.

Nekima je to grad iz snova, dok neki ni ne žele pomisliti na njega. Nerijetko se kritizira , ali i hvali.

Na kraju je sasvim logičan zaključak da ljudi imaju ili loše ili dobro mišljenje o  svemu živom…osim o našoj hrani.

Nikada nije bilo čovjeka koji se potužio jer uvijek možete svašta pronaći. Zamislite sada ovu situaciju:

Sedam sati navečer je , ljeto je i ćelopek još uvijek drži grad pod kontrolom. Opsadno je stanje, i što stariji kažu „ne može se disat od vrućine“.

Tako ti sjediš, pariš se, i kontaš kako bi bilo odlično sad nešto pojest. Zove te raja i pokušava izvuć iz kuće, i majke mi ne bi ni mrdno da nisu palačinke spomenuli.

I tako hodate do palačinkare pored đačkog doma, jedva nađete stol jer ionako narod nema šta drugo  raditi osim da jede, i onda uzmete jelovnik.

Gleda jelovnik vas, gledate vi jelovnik. Imaš ispred sebe preko stotinu vrsta palačinki, i ti po takvoj vrućini moraš nekako pronaći mrvu koncentracije kako bi se odlučio.

Nakon žestoke rasprave oko „Nutelle-keks“ ili „Nutelle-kokos“ svoju cijenjenu narudžbu izgovarate konobaru koji je vjerojatno netko koga poznate preko svoje stare prijateljice iz osnovne jer su njihove bake zajedno pile kavu nekada.

To je Mostar, naviknite se na to.

I dok čekate prvo jelo večeri već raspravljate o sljedećoj destinaciji. Imate „Aldi“ u „blejićevoj“ koji ima vrhunske kolače( preporučavam „Lješnjak“ , ko duša je ), a uz njega imate i „Doru“  preko puta Mostarke ali i „Palmu“ kod 6. osnovne, a možda biste i na popis dodali „Romu“ koja uz odlične picete ima i prelijep „Snickers“ kolač.

I šta sad? Ništa, na kraju na sladoled u „Verone“ (nema kojeg okusa nemaju ljudi, dakle drama)  i onda produžit do parka i zavalit se na klupe( ako budete imali života možete čak i otići iza Stare gimnazije ili na Vojničko odigrati malo basketa).

I vi se taman dogovorili kad stigoše dvije goleme palačinke, i tu je što se tiče razgovora stanka. Znamo da je naša hrana odlična pa sijedi zlatno pravilo da se šuti, jer se ti toliko uživiš jedući to da nema šanse da budeš svjestan okoline.

Pomeli ste sve s tanjira, platili račun i nastavljate dalje. Trebali ste na sladoled, ali evo sad vam se jede nešto slano.

Ma nema problema, imate sve pekare u gradu na raspolaganju (osim ako vam se plata jede, tada produžite u „Karting“).

Opet slijedi nervozna rasprava, hoćete li do „Sunca“ ili možda „Mišića“? „Rondo“ ne dolazi u obzir jer je to pekara koja radi u svaka doba jer mostarci mogu jesti u svaka doba, stoga ona na kraju dana dolazi.

I na kraju odete do „Šipte „ na rudniku, kupite njegovu jedinstvenu picetu, i usput u nekoj maloj piljari kupite žuje ili karlovačke i produžite na novi mosta na Aveniji koji još ne prometuje.

Jedete i popijete malo, zatim se dogovorite kad ćete naveče’ u „Daleku“ jer je Joksimović tu večer, i to vam je to za taj dan.

Ujutro će vas majka dočekat sa šalicom bijele kave , domaćim kruhom i nekim namazom, i dok se budeš oporavljao od sinoćnje večeri već će biti vrijeme ručka, pa opet jedi .

Te malo mesa, malo krompira, malo dodaj kruha sine i mirelama, pa evo ajvara , pa kud ćeš bez paradajza i luka i tako sve dok ne osjetite zadnji uzdah snage jer treba biti pravi tatin sin da se sve to pojede.

Ne dao ti niko da kažeš da ne možeš ili nisi gladan, pa ti gledaj.

Zimi je malo drugačije, jer tada ne izlaziš iz kuće kako  bi jeo slatko. To je doba kolača, torti , i svega što ti srce zamisli.

Breskvice, čupavci, oblatne, rolati, vanilice, ružice, hormašice,  ma sve što poželiš to ženska( a nekad i muška) ruka može napraviti.

Onda slijedi obilazak rodbine, i tu nema prigovora. Kad ti tetka stavi platu janjetine i bureka, ima da jedeš inače će svi pretpostaviti da si bolestan. Nakon toga se popije liker ili rakija, možda vino ili piva, kako ti padne grah taj dan.

I prolaze dani tako i kad nestane te silne hrane krenu ljudi ići u teretanu da bace „selfie“ za instagram(pojedini, ima onih koji se sataru na spravama).

Oni koji su više za aktivnosti u prirodi trče i treniraju na Trimuši ili Vojničkom. Trimuša je možda bolja opcija jer nema okolo kafića s ljudima koji jedu i piju, dok pored Vojničkog imate

„Student“ ispod „Velikih Stepenica“ koji mami jadnike koji se pate trenirajući.

Na kraju trud bude uzaludan jer je njihov sendvič primamljiv do bola.

Mjesecima tako trenirate i dođete u formu, kad tamo dođu red na Uskrs , Vaskrs, Bajram.

I onda se pomirite s tim da jednom rukom jedete kuglof,a drugom baklavu .

MOMENTUM Životni Stil

U ovom gradu je životni stil-Stevan Stančić

stevan stancic

Godine: 33

Grad: Čelinac

Zanimanje: šumar

Kako poboljšati životni stil u Bosni i Hercegovini?

Možda bismo mogli krenuti od sitnica koje su u našoj moći. Da, recimo, ne poprskamo pješaka autom dok pada kiša. Ako smo ga već oblatili, da ne trubimo sirenom iz sve snage ako nekoga poznatog vidimo na ulici. Da budemo više na ulici nego pred ekranima. Više pitanja i manje ljutnje. Ne bi bilo loše da prestanemo nanositi plastične kese iz supermarketa i pekara u tonama kući. Trebali bismo nazvati nekoga od koga smatramo da smo se ogriješili. Možda nije toliko strašno . Voziti bicikl. Putovati vozom. Može i neki zagrljaj,, poljubac, šta znam…Tako tih sitnica pa bi ono veće i bolje moglo i prije doći.

Rađa li se Neretva samo jednom? Kažu da se prvo iznjedri negdje duboko u tminama Zelengore, britka i uska da bi potom rasla, kupeći sve pritoke koje svakodnevno proživljavamo a često ne primjećujemo: podsmijeh zbog gojaznog komšije koji popravljajući golfa ne kapira da mu je pola guza ispalo na ulicu, tugu jer neko koga volimo je daleko, nervozu jer nema dobrog wi-fi signala…Sve te sitnice Neretva upija, jer je mlada i željna svega, vidi svugdje priliku i panično grabi svaki naš odraz, bojeći se da nešto ne propusti. I kad konačno, negdje kod Konjica, bude zadovoljna svojom veličinom – naljuti se. Ljuta je jer je ne primjećujemo, osjeća se zapostavljeno. Vriskom se probija kroz krš i to nije više ona izvorska bezopasna djevojčica. Ona je sila koja zahtjeva pun život i nije sklona kompromisu. Mi je krotimo jezerom, crpimo energiju, govorimo joj da se smiri. Ne! Ona se i dalje buni, pobjesni svojim vodama, otme se iz betonskih lanaca, pravi nam probleme. Tako nagla, nespremna i hladna, ona izbija iz kotlina u zrele doline koje žude za njenim kapima i u šoku shvata da njen tok više nikada neće biti isti. Ona će docnije uživati u ravničarskoj monotoniji, sretno stremeći prema Jadranu, ali tu kod Mostara, ona i dalje vuče svoju nesigurnost i plahovitost.

Tu se Neretva mijenja, preporađa. Tu je Mostar.

Mostar – njena bol zbog prošlosti planinskih litica koje je neće više izazivati i njena sreća zbog ravničarske budućnosti koje će joj pružiti dugo traženi smiraj.

Sva ta nesigurnost, pitanja i promjene teku kroz sam Mostar. U tom klinču, oni koje žive u Mostaru, razumiju nas koji dolazimo i prelazimo Stari, tražeći odgovore – koja voda je nama pogodnija? Šta izabrati? Lokalci znaju da je to beskonačno pitanje i zovu nas da se sklonimo sa ćelopeka i srknemo kafu. Ne opterećuju nas ozbiljnim podpitanjima, nabacuju lagane teme i opuštaju nas, ne bi li smo se sami lakše odlučili. Negdje u pozadini se čuje Zoster, neko predlaže da se ide na ćevape ili na Rujište. I ti nesvjesno upadaš u mostarsku opuštenost iako u tebi kola podmornica pitanja. Mostarke i Mostarci znaju kako je biti na vjetrometini i neprimjetno ti poturaju podupirače da se ne srozaš ili da previsoko ne uzletiš. Mi, koji dolazimo sa strane, osjećamo to kao dobrodošlicu a za njih je to obaveza i misija koja se podrazumijeva. Jer oni koji su hodali mostovima kojih nije bilo kada su bili prijeko potrebni jako dobro znaju kako jučerašnje sestrinske obale već sutra mogu biti skoro pa nedostižne. Ne žuri, sjedi, neće para pobjeći, kud ćeš sad, biće dobro, hoćeš još nešto, ne brini, ostani…su samo neke od okosnica mostarskog duha. Jer mi ćemo vjerovatno otići a oni koji ostaju moraju iznova, svaki dan, ali svaki dan,  dočekivati neke nove nedoumice i novu ljutinu Neretve. I odakle god mi došli, čini se da taj mostarski stil i energija kao giljotina odrube neku našu misao ili doskorašnjii kruti stav. Tako ćeš vidjeti turistkinju iz Malezije kako opijeno njuška po Kujundžuluku nesvjesna da će ovdje naći mnogo više od jeftinog suvenira. Ili belgijskog tinejdžera kako tabana kaldrmom i škljoca kamerom, pokušavajući zarobiti Mostar u neki fajl. Mnogi dođu sa idejom da nešto uzmu ali Mostar im uvijek nešto slatko otima. I zato se osjećamo sretni jer smo prazni, jer tereta više nema. Vukli smo besmislenu tešku prikolicu misleći da će nam sve to trebati, izgorili na suncu, išamarani hladnom Neretvom. Teret se raspao, naši dronjci su se isparali, drago kamenje je izblijedilo, naše sebično vrijeme je pokleknulo pred sahat kulom.

Mi u Mostaru. Priča koju su mnogi bezuspješno pokušali objasniti i vez iz kojeg ćemo izaći nabodenih prstiju ostajući u izazovu da ga završimo.

MOMENTUM Životni Stil

U ovom gradu se nosi – Tarik Zolj

tarik zolj mostar

Godine: 26

Grad: Mostar

Zanimanje: Profesor pedagogije

Na pitanje o poboljšanju kvalitete života Tarik je napisao: “Poboljšanjem kvalitete života poboljšat će se životni stil u Bosni i Hercegovini. A da bi se kvalitet života poboljšao potrebno je ulagati energiju u razvoj ekonomije a ne u populističku retoriku, u trivijalne izraze, floskule koje niko ne doručkuje, ne ruča i ne večera. Jedan život nije vrijedan nacionalnih, vjerskih prefiksa jer ti prefiksinisu ono što čovjeka čini bogatim, već upravo suprotno, ono što ga čini slijepim a od toga većeg siromaštva nema. Biti bogat znači biti čovjek. A da bi bili ljudi, da bi bili bolji ljudi, da bi bili ljudi koji bolje žive, koji imaju kvalitetan život, država se mora okrenuti mladim ljudima, ljudima koji pripadaju jednoj jedinoj strani, strani ljudskosti, razumijevanja, hraborsti, odlučnosti, objektivnosti a ne prošlosti, subjektivnosti i zajediljivosti.”

Daleko od svijeta, jedan grad svoje bitke bije u vremenu gdje u isto vrijeme sve pripada svima, gdje sve se dijeli i gdje ništa ničije na kraju dana nije. Daleko od tog istog svijeta a po svemu tome, nažalost, nikada mu bliže, mostarski mostovi čvrsto spajaju lijevu obalu s desnom kao konac prste jedne ruke, kao konac prste jedne ruke jednog tijela. I upravo baš zbog svega toga, zbog te nepodnošljive težine života dvadeset i prvog vijeka, u ovom gradu se najljepše od svega kroz inat nosi ljepota svitanja jutara koja krasi uvijek i iznova plavetnilo neba, grada, čiju zelenu, hladnu rijeku sunce u zoru s radošću najprije zagrli te se zatim sretno ispruži do stamenih lukova Starog mosta tjerajući turiste cijelog svijeta da se dive snazi i ljepoti istog. U ovom gradu se ponosno nosi duh odlučnosti, prkosa, želje da se istraje, da se opstane, najviše od svega, kroz mostarski humor, koji odvajkada vješto i spretno skida brige svakodnevnice uprkos svemu što na iskrivljenu kičmu mostaraca i dan danas kao teret tovare. U ovom gradu se nosi od ulice do ulice, smijeh, od sokaka do sokaka, život, poput štafete na licima djece koja kroz cjelodnevnu trku proživljavaju bezbrižno djetinstvo mira i ljubavi prema svojoj majci, prema svome ocu, prema svojoj porodici, prema svojim prijateljima, prema svojoj mahali, prema svome gradu, prema svojoj državi, i najvažnije od svega, prema cijelom svijetu. U ovom gradu se nose strast i čežnja u očima kroz poeziju i stihove čuvenog mostarskog pjesnika, Alekse Šantića, kroz sumrake i predivne mostarske ljetne večeri koje odvode najodlučnije od romantičara  duboko u noć na šarenom kamenju, pored Neretve koja odlučno nastavlja teći svojim tokom ka jugu. U ovom gradu se najvrijednije od svega ne može kupiti jer to nije  nešto što je etiketirano i izloženo u mnogobrojnim trgovačkim radnjama, to nije nešto što se nosi i prepoznaje s vana već sasvim suprotno, duboko iznutra, kao dubok glas, kao glas tijela u kojoj boravi mostarska duša koja osjeća da je prostor u kojem postoji, mjesto kojem pripada, i da je svaki otkucaj srca vrijedan jednog života. U ovom gradu se nosi iz godine u godinu, entuzijazam pred tradicionalne mostarske skokove sa Starog mosta, na dan kada cijeli svijet oduševljeno i zaintrigirano zagrli obje obale pod vrelim mostarskim suncem, tražeći odušak u hladnoj Neretvi, dok hrabri Ikari skaču ponosni na svoje umijeće, a među njima, nerijetki mostarci ponosni na porijeklo svoga umijeća i hrabrosti.  Za jedan grad, između dvije obale, četiri strane svijeta nisu nepoznate iako su mu daleki krajevi tih strana svijeta, za jedan grad, svi su stranci svi oni koji bivaju rado dočekani, rado primljeni, rado počašćeni Mostarom i svim onim što Mostar srdačno i iskreno pruža i poklanja a zauzvrat traži tek poštovanje. U ovom gradu se srdačnost nosi na licu kroz osmijeh koji otvara vrata svima onima koji na ta ista vrata  pokucaju ljudski, jer,  u ovom gradu je od svega najbitnije biti čovjeku čovjek a ne vuk. U ovom gradu se posebno s ponosom nosi i čuva odanost prema jednom masivnom crvenom divu, prema simbolu grada, prema divu koji korača kroz vrijeme svijetlog obraza, prema divu čiju historiju ne mogu izbrisati i čije postojanje ne mogu niti ignorisati niti ugroziti, kao što to isto ne mogu učiniti ni vrhovima visoke planine iznad Mostara po kojoj je taj uporni i borbeni div, fudbalski klub Velež, dobio ime.  U ovom gradu se nosi i nosit će se sve prethodno napisano kao dnk kroz vrijeme koje dolazi, kroz vrijeme koje nosi izazove i promjene, i bez obzira na to, zahvaljujući svemu tome što se najljepše, najponosnije, odlučno nosi i prenosi na generacije koje dolaze, duh Mostara će ostati nepokolebljiv.

MOMENTUM Životni Stil

Priča o životnom stilu Mostara – Dženita Delalić

djenita delalic

Godine:21

Grad:Sarajevo

Zanimanje:student

Na pitanke kako poboljšati životni stil u Bosni i Hercegovini Dženita je napisala : “ Odlaskom misliš da mjenjaš mnogo toga,ali ustavri samo bježiš od stvarnosti ,od onog  što je stvarno.što se ne može promjeniti. Poboljšati ,životni stil Bosne I Heregovine ne znači napustiti je,već ostati i boriti se.U životu ne znači da se sve ostvaruje odmah i sad.Ako ne možemo uticati na druge da mjenjaju državu da je učine boljom možemo mjenjati sebe,biti bolji,uspješniji i stvarati snagu koja se može boriti protiv svega.I kada je sve protiv nas i nema nade,samo je potrebno  shvatiti  da je svako zlo u životu za neko dobro. Borba za bolju Bosnu  i Hercegovinu ne znači da sve što želimo ostane na riječima,jer svi možemo napisati šta želimo promijeniti,ali samo rijetki naprave te promjene. Svi krivimo druge,ali  niko ne želi poći od sebe,da sebe mjenja.Život je čudo jednom ti se to čudo pruži i imaš priliku da ga ostvariš na najbolji mogući način gdje smatraš da je najbolje. Kad posjetite Mostar i želite shvatiti njegov životni stil,ljude onaj dio duše Mostara koji se teško otkriva,dovoljno je da se zaustavite na trenutak u bilo kojem dijelu grada i sagledate tu stvarnost u kojoj se nalazite. Na kraju,to je Mostar vječiti izvor inspiracije,ponosni nosilac nepromjenjivog,i jedinstvenog životnog stila. “

Poboljšati ,životni stil Bosne I Heregovine ne znači napustiti je,već ostati i boriti se.U životu ne znači da se sve ostvaruje odmah i sad.Ako ne možemo uticati na druge da mjenjaju državu da je učine boljom možemo mjenjati sebe,biti bolji,uspješniji i stvarati snagu koja se može boriti protiv svega.I kada je sve protiv nas i nema nade,samo je potrebno  shvatiti  da je svako zlo u životu za neko dobro.

Borba za bolju Bosnu  i Hercegovinu ne znači da sve što želimo ostane na riječima,jer svi možemo napisati šta želimo promijeniti,ali samo rijetki naprave te promjene. Svi krivimo druge,ali  niko ne želi poći od sebe,da sebe mjenja.

Život je čudo jednom ti se to čudo pruži i imaš priliku da ga ostvariš na najbolji mogući način gdje smatraš da je najbolje. Kad posjetite Mostar i želite shvatiti njegov životni stil,ljude onaj dio duše Mostara koji se teško otkriva,dovoljno je da se zaustavite na trenutak u bilo kojem dijelu grada i sagledate tu stvarnost u kojoj se nalazite.

Na kraju,to je Mostar vječiti izvor inspiracije,ponosni nosilac nepromjenjivog,i jedinstvenog životnog stila. Svaki dan pokazuje da je tu,da teče poput života,jednostavno se izgubiš od tolike ljubavi između duša. Šta god uradili u ovom gradu,kakvu god promjenu uveli ,gradili tržne centre,trudili se promjeniti taj stil jednostavno ne možete.

Nijedna promjena ne može promjeniti životni stil Mostara.Tu smaragdnu ljepotu dijela njegove duše ne može niko zamjeniti. Ljudi dolaze i odlaze,odrastaju mjenjaju se ali niko ne može zamjniti njegov stil,dio njegove duše…..Neretvu,mogu se samo prepustiti  i uživati u trenutku jer ništa ne traje vječno.

Pustite da taj trenutak bude vaša vječnost,pustite vašu dušu da sjedini sa dušom ovog grada.

MOMENTUM Životni Stil

U ovom gradu je životni stil poseban – Dalila Spahić

nagradni-natjecaj-u-pisanju

Godine:22

Grad: Mostar

Zanimanje:studentica

nagradni-natjecaj-za-pisanje

Na pitanje o poboljšanju kvalitete života u Bosni i Hercegovini Dalila je napisala : “Kvalitet života u Bosni i Hercegovini se jedino može poboljšati direktnim ulaganjem u budućnost, jer zaista imamo mnogo ponuditi svijetu. U suštini, sve se svede na ono da moramo prvo promijeniti sebe, ako mislimo pokušati promijeniti okolinu u kojoj živimo. Već su se neke pozitivne promjene počele dešavati, mladi su se počeli buditi. Smatram da trebamo barem nastaviti ovim tempom i ne stajati.“

Ispričat ću ti jednu priču.. O gradu svjetlost, Sunca i bezuslovne ljubavi.. Gradu dobrih ljudi, mirisnih avlija i zelene rijeke.. Ispričat ću ti priču o životu, sreći, ćelopeku i Mostalgiji. Dopusti da ti objasnim kako to dječaci postaju momci u zagrljaju najljepše, kako se pije kafa i sta su to liskaluci. Dođi, pridruži mi se u šetnji ulicama ovog grada i dopusti mi da započnem priču.

Kažu da se naljepše osjećaš na svom.. Da su boje najjasnije, mirisi najljepši i srce najmirnije kad si kod kuće. Meni samo treba Stari Most, ćelopek, zelena ljepotica i jedno mjesto da sjednem i uzivam u svemu tome. Pokazat ću ti beskrajno plavetnilo iznad nas i shvatit ćeš da nebo nigdje nema tako jedinstvenu boju. Shvatit ćeš kako se nesto bezuslovno voli i poželjet ćeš da se opet, bar na kratko, izgubiš u ovom beskraju.

Hajde, sjest ćemo tu, ispod Mosta, rashladiti umorna stopala nakon pješačenja i diviti se luku kojeg on nije imao čast vidjeti. Pricat ću ti kako je pobjegao prije skidanja skela, nakon devet godina napornog rada i 456 blokova kamenja. Kako su se svi divili njegovom radu a on, eto, nikada nije ni saznao kako izgleda. Nikada nije spoznao ljepotu njegovog luka, snagu kamena i savršeno jasnu refleksiju na površini Neretve. Nažalost, nikada neće saznati koliko je srca ispunio ponosom. Kako se generacije dive njegovom djelu, a dolaze iz svih krajeva svijeta i kako je njim povezao mnogo više od dvije obale.

Nikada neće saznati kako dječaci skupe hrabrosti da učestvuju u tradicionalnim skokovima sa vrha luka, kako dopuste Neretvi da ih zagrli, kako se vinu u nebo i spremno dočekuju taj magični trenutak. Neće se upoznati ni sa pričama o ljubavi i prijateljstvu koje su svoje tragove ostavile na kamenjima njegovog djela, niti sa liskalucima koje razumiju samo oni odrasli ovdje koji nastaju tek tako, u hodu.  A opet, bit će dio svih tih priča kao što je dio i ove moje.

Povezani članak:

Kako poboljšati životni stil u Bosni i Hercegovini? Piše: Ana Galić iz Banja Luke

Ono što malo ko razumije je kako možemo ispijati kafe po cijeli dan, a ono što ja ne razumijem je kako ljudi mogu bez toga? Upekne ćelopek, dogovoris se sa rajom u sekundi i odete u vaš najdraži kafić da se popije ona prva, jutarnja. Eh sad, to što će se na nju nastaviti jos barem 2-3, to nije bitno. Merak je najbitniji.

Ustat čemo i nastaviti našu šetnju. Ići ćemo kroz vrevu, kroz Kujundžiluk, polahko gore do Europe i opet ćemo pogledati u njega. Ja iz navike, potrebe i ponosa, a ti zato što si opčinjen njegovom ljepotom. Uz žamor ljudi čut ćeš i cvrkute ptica, uživati u pastelnim bojama koje se razlijevaju po nebu u sumrak i polahko disati. Reći ću ti da zatvoriš oči i da se prepustiš trenutku, da mi pokušaš objasniti sve ono što čuješ i mirise koje osjetiš. Znam, zamirisat će ti ćevapi i meso sa roštilja. Osjetit ćeš i mirise dolme i sarme, a opet, osjetiti ćeš i svježinu u zraku. Povest ću te i do Koskine džamije da uživaš u pogledu. I nećeš htjeti da ideš. Znam.

Preći ćeš preko Mosta. Objasnit ću ti kako je najlakše hodati baš tuda i osjetit ću pažnju koju mu poklanjaš. Jer, već te je pridobio, a to je ono čega sam se bojala. Doći ćeš ti opet, znam i to. Znam da već sada želiš da ne napustiš Mostar jer jos uvijek nisi u potpunosti istražio sve njegove dijelove. Zagrebao si površinu, pročitao uvodno poglavlje knjige. Sada je na tebi da pišeš nove stranice. Ne želim da uplićem prste u vašu priču. Znaš zašto? Mostar sa svima nama ima svoju priču.

Nekom će više poglavlja biti vezano za stari dio grada, ispijanje kafa, šarenila boja i cijele sehare mirisa. Neko će se najduže zadržati u opisivanju unikatne ulične umjetnosti, pozorišnih predstava i mostarskih liskaluka.

A ja ću ti na kraju samo reći da nema potrebe da ti objašnjavam šta je zapravo mostalgija. Sjetit ćeš se da sam ti nekad pričala o hrabrosti, bezuslovnoj ljubavi, ljepoti, o čovjeku koji nije svjestan koliko je uradio.

Sjetit ćeš se i konačno shvatiti.