Piše: S.R
Narodna nošnja je simbol svake nacije posebno i nešto što ih međusobno razlikuje, od naroda do naroda, pa čak i od mjesta do mjesta koja nisu toliko udaljena jedna od drugog razlike su uvijek prisutne, posebice između naroda u Bosni i Hercegovini.
Tour Guide donosi glavne razlike i čemu se pridavala pozornost u prošlim vremenima, a na što se najviše gleda danas.
Kako su orijentalni utjecaji bili zastupljeni u načinu odijevanja sve do druge polovine 19. stoljeća, žene svih nacionalnosti nosile su crne dimije, od satena ili atlasa, dok su bošnjačke žene nosile dimije svijetlih, pastelnih boja. Begovske žene nosile su dimije od skupocjene svile, vezene zlatom.
Sačuvane građanske nošnje s kraja 19. stoljeća pokazaju da se ženska nošnja sastojala od košulje načinjene od tankog pamučnog ili svilenog beza, pravo krojene iz jednog komada tkanine, a uz nju su se nosile i gaće od istog ili debljeg platna, širokih nogavica, skupljene pod koljenom. Na gornjem dijelu tijela, preko košulje, nosili su se: fermeni – vrsta jeleka bez rukava, iznad struka, otvoreni na prsima, te ječerme – krojene od svile ili kadife, ukrašene zlatnim trakama ili zlatovezom, koje se za razliku od fermena vežu ili kopčaju na krajevima.
Krajem 19. stoljeća zarovi počinju da potiskuju feredžu. Zar se izrađivao od basme, raznih vrsta svile zvane „damaske“, a s dolaskom Austro-Ugarske najviše od puplina za ljetni i od štofa za zimski period. Odjeća se izrađivala iz jednog komada sastavljen ogrtač, čiji je donji dio bio nabran u struku i služio kao suknja, dok se gornji, otvoren, prebacivao preko glave i omotavao oko ramena.
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće duge suknje i bluze po bečkoj modi sve više zamjenjuju dimije i jeleke, a i muškarci se sve više odijevaju a la franga (u europoskom stilu). Na ulicama većih gradova u tom prijelaznom periodu istovremeno su se mogli vidjeti i jemenije, zarevi, fesovi, feredže i dimije, kao i šeširi, duge suknje, sakoi, prsluci, polucilindri, žaketi i kravate.
Do kraja 19. stoljeća narodna nošnja seoskog stanovništva je bila najvećim dijelom domaće proizvodnje. Izrađivale su je žene na selu, a neke dijelove su radile seoske i gradske zanatlije. Materijali za nošnju su izrađivani od vune, lana, konoplje i kože.
Hrvatske narodne nošnje u Bosni i Hercegovini mogu se podijeliti na dinarske (koje uključuju i hercegovačke), srednjobosanske i posavske. Karakteristične su boje bijela, crna i tamnoplava, a najviše upotrebljavana koža se bila je najčešće u sirovom stanju, neprerađena, samo osušena. Od nje je izrađivana obuća, tj. opanci koji su se nazivali putravci, oputnjaci, fašnjaci. Utjecaj Austrougarske i njena aneksija BiH 1878. godine je ostavila traga na narodne nošnje, prvenstveno na primjenu materijala. Sve više se upotrebljavaju tvornički materijali. Pored pamučnog platna, na selu se najviše upotrebljava crni saten glot i to za ženske suknje i dimije kod stanovništva središnje Bosne, istočne Bosne, Posavine i Hercegovine. U zapadnoj Bosni suknje od ovog materijala počele su se nositi tek pred Drugi svjetski rat. Sa novim materijalima koji su ulazili u upotrebu, dolazili su i novi krojevi, a s njima i nova terminologija. Većina tih termina je orijentalnog podrijetla: ječerma, fermen, džemadan, koparan, bošča, fes, zubun itd.
Srpska narodna nošnja u BiH je uglavnom sačuvana nošnje iz perioda 19. i s početka 20. stoljeća. Sastoji se od jeleka, anterije, košulje, tzv. pantalona, pojasa, vunenih čarapa, opanaka i šajkače. Nošnja zauzima istaknuto mjesto u kulturi i tradiciji. Njena uloga kroz povijest je veoma bitna kao simbol etničkog identiteta, a ističe se i po likovnim i estetskim vrijednostima. Uglavnom stigle sačuvane odjevne cjeline iz prošlih razdoblja, s raznolikim oblicima i ukrasima kako u ženskim tako i u muškim nošnjama.
Iz svega navedenog možemo zaključiti kako su najveće razlike nekada i danas zapravo u preradi i kroju narodnih nošnji. Današnje nošnje su naravno modernizirane novim ukrasima, kopčama, lančićima i sitnim detaljima, pa čak i u kosi i na pojasu, ali naraštaji i dalje zadržavaju stari duh vlastite tradicije te tako odaju počast svojim precima.
