Mostar je grad sunca, zelenila i cvijeća, sa blagom mediteranskom klimom, a čak i aromatičnost sa mora ga doseže. Ovo je grad kontrasta, širokih puteva, uskih ulica, staza sa kaldrmom i mnogih pjesnika.
Ivo Andrić je bio značajan novelist, pjesnik i pisac kratkih priča koji je dobio Nobelovu nagradu za literaturu 1961. godine. Njegova djela su se suočavala sa životom njegove rodne Bosne pod Osmanlijskom vladavinom.
Grad Mostar je dotakao njegovo srce i misli na jedan poseban način i zato je Mostar nazvao ˝grad svjetlosti˝.
Ovo su njegove poetične riječi o Mostaru ….
Kad čovjek prenoći u Mostaru, nije zvuk ono što ga probudi ujutru, nego svjetlost. To znam iz iskustva. Svjetlost me je dočekala pri dolasku u Mostar, pratila za vrijeme mog boravka od jutra do večeri, a docnije, po odlasku, ostajala u meni kao glavna karakteristika moga sjećanja na Mostar.
Uvijek mi se činilo da je to što sija nad ovim od prirode povlaštenim gradom, i što prožima sve u njemu, neka naročita svjetlost, izuzetna po jačini i kakvoći.
Uvijek sam mislio da sa njom mora da ulaze u čovjeka ljubav za život, hrabrost i vedrina, smisao za mjeru i stvaralački rad.
Nikad se dovoljno nisam mogao nagledati te svjetlosti, iako sam je sretao svuda. Nje ima u osmijehu ovih ljudi i jasnim samoglasnicima njihovog govora, na licima mladića i djevojaka u predvečernjoj šetnji. Ona se prelama kao zlatan, nemiran odbljesak u čaši mostarske žilavke, živi kao sabijena snaga i slast u ovim breskvama i trešnjama.
Ona se krije u sjenovitoj, hladnoj vodi Radobolje.
Po njoj Neretva naša najsvjetlija rijeka, po njoj i sam goli krš okolnih brda ima neku stihijsku velčinu. Ona žari iz priča o borbi mostarskih ljudi za današnju slobodu i sija iz današnjih napora, za napredak u svim pravcima. Po toj svjetlosti se najbolje sjećam Mostara.
