Povijest i tradicija stolova za jelo u Bosni i Hercegovini

Postoje mnoge tradicije koje su došle u Bosnu i Hercegovinu tijekom vladavine Osmanlijskog Carstva i koje su i danas ostale kao dio kulture među ljudima. Među njima je regionalni specijalitet, najdraže nacionalno jelo , ćevapi, o kojem možete pročitati u našem prošlom postu.

Danas ćemo govoriti o tradicionalnim predmetima koji služe kao stol za jelo ili takozvana sofra.

Poštovanje za obitelj i tradiciju su bile među osnovnim vrijednostima svake obitelji. Obiteljski život je bio organiziran oko hrane, blagovaonice i provođenja vremena zajedno tako da bi oni imali pojam mira i snage ( kuvet ). Sofra je morala biti puna hrane i pića. Stol je trebao biti dovoljno velik tako da bi cijela obitelj mogla sjesti i jesti.

U Osmanlijskom i Turskom svijetu,  yer sofrası je tradicionalni niski stol ili ladica korišten kao stol za jelo. U modernom turskom jeziku sofra znači stol pripremljen za jelo.  Ima isto značenje i u Bosni i Hercegovini ali također postoje i nekoliko različitih vrsta sofri.

Demirlija ili takozvana mjedenica je velika okrugla tepsija napravljena od pleha. Ima ugravirane ukrase i dekoracije. Najčešće između deset i dvanaest ljudi je moglo sjesti oko demirlija i jesti zajedno. Santrač je čvrst stol napravljen od kovanog željeza i korišten je tako da se stavljao ispod demirlija da obezbijedi stabilnost cijele sofre.

Sinija je niski okrugli stol napravlje od drva, slično antičkim grčkim stolovima. U Bosni, sinija je znak dobrog domaćinstva gdje domaćica suče pite. Svaka kuća je imala siniju obješenu na vanjskom zidu kuće.

Ljudi su također došli na ideju da imaju praktičnu sofru koju mogu nositi sa sobom prilikom putovanja. Bila je okruglog oblika i napravljena od kože. Mogla se razvući kad se koristila i sastaviti u svežanj ( bošču ) kad se rastavljala.

Postoji također peškun sofra, a to je manji stol korišten za serviranje pića, šerbeta i kave. Kad se htjela  očuvati toplina jela, koristila se mangala sofra. Napravljena je od bakra, željeza ili gline i imala je dekoraciju nazvana atešluk.