Piše : M.R.
8. mart, slavimo ženu.
Slavimo njen glas koji se iznio iznad muških glasova. Tog 8. marta žene su skrenule pažnju na sebe a trebalo je da je imaju bezuslovno. Tog 8. marta svi se sjete da je žena majka, žena supruga, žena poslovni partner, a opet samo žena kraljica.
Dok obavljamo svoje svakodnevne poslove i ne razmišljamo o sebi kao o ženi koja treba da slavi sebe svaki dan. Kad žena slavi sebe svi oko nje joj poklone pažnju. Trenutnu pažnju ili dugotrajnu, svejedno ali pažnju. To je nešto što žena želi. Pažnju. Svaki dan. Al’ žene su skromna bića. Dovoljno je da 7. marta gledaju ulice preplavljene ružama, izloge u dućanima iz kojih mame umotana iznenađenja i svjetlucave mašnice i žena se osjeti posebnom. Zna da sutra dolazi taj dan kad sve nekako posebno miriše. Kad s ponosom stavlja ruže u vazu da potraju još koji dan i podsjete je da je važna, posebna. Da je podsjete na onoga ko je učinio takvom.
I opet ispočetka ta skromna bića će svoj život posvetiti drugima, biti lijepe i nasmijane
