Austro-Ugarska Monarhija započela je svoju vlast nad Bosnom i Hercegovinom zaposjedanjem zemlje 1878. , a prilikom raspada Austro-Ugarske, u studenom 1918. BiH konačno raskida sve spone sa tim carstvom.
Tijekom toga perioda, najznačajniji procesi koji su oblikovali društvo bili su: ponovno uključivanje Bosne i Hercegovine u kulturni i politički prostor Europe.
Narod ovog prostora je postao dio europskog poretka, i njena sudbina je povezana s europskim ideologijama, sukobima i geopolitičkim planovima.
U Mostaru se nalaze mnogi objekti izgrađeni u toku austrougarskog perioda i pretstavljaju dobar spoj zapadne i orijentalne arhitekture (pseudomaurski stil).
U najinteresantije se ubrajaju Stara gimnazija (1898), najelitnija škola u gradu (nalazi se na Španskom trgu) i Gradska banja (1914), projektirana od strane arhitekte Rudolfa Tonniesa uz podršku Miroslava Loose.
Put dug 1,5 kilometar od Velike gimnazije (Gimanzija Aleksa Šantić) do Balinovca pretvoren je u šetalište 1889. godine. Šetalište je otvorila i drvored zasadila mostarska Općina u spomen dolaska u Mostar pokojnog prijestolonasljednika princa Rudolfa, sina jedinca Cara i Kralja Franje Josipa l, i nazvala ga u počast njegove supruge princeze Stephanie – “Stefanijino šetalište” (Stephanie Allee) a trg na Mejdanu (Trg 1. maja) na lijevoj obali Neretve dobio je naziv “Rudolfov trg” (Rudolf platz).
Tek osam godina od otvaranja Stefanijinog šetališta, na otkupljenom zemljištu Ibrahima Bakamovića i Avde Đikića (1897. godine) napravljen je na Gumnu krug “Rondela” (od francuske riječi “la rondelle” što znači i okrugla lijeha – nasad za cvijeće u bašči ili parku) iz čega je kasnije izvedeno, novonastalo ime “Rondo” umjesto Gumno. Naziv “Rondo” udomaćio se dosta kasno.
Kasnije je iz tog “kruga” na Rondou projektirano šest radijalnih aleja, koje su nastajale u raznim vremenskim periodima. Poslije 1945., šetalište od Velike gimnazije do Rondoa zvalo se Lenjinovo šetalište.
Ovo šetalište je postalo simbol mostarske mladosti, tu se šetalo i okupljalo, igrali su se šah i tavla. Danas se možda malo vratio obraz ovoj prelijepoj šetnici, jer svakodnevno na njoj se mogu čuti zvukovi dječjeg smijeha i trka dok je sve okruženo zelenilom.
