{"id":4208,"date":"2017-07-05T06:00:56","date_gmt":"2017-07-05T06:00:56","guid":{"rendered":"http:\/\/tourguidemostar.com\/blog\/bhs\/?p=4208"},"modified":"2017-07-06T13:50:22","modified_gmt":"2017-07-06T13:50:22","slug":"u-ovom-gradu-se-nosi-esmeralda-suta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/tourguidemostar.com\/ba\/stil\/u-ovom-gradu-se-nosi-esmeralda-suta\/","title":{"rendered":"U ovom gradu se nosi – Esmeralda \u0160uta"},"content":{"rendered":"

Godine:20<\/strong><\/p>\n

Grad:Mostar<\/strong><\/p>\n

Zanimanje:student<\/strong><\/p>\n

\"nagradni-natjecaj-za-pisanje\"<\/a><\/p>\n

Na pitanje o pobolj\u0161anju kvalite \u017eivota u Bosni i Hercegovinie Esmeralda je odgovorila: “Svi dr\u017eavljani Bosne i Hercegovine mogu pobolj\u0161ati svoj \u017eivotni stil kroz ulaganje u sebe kao individuu, kroz obrazovanje, stru\u010dno osposobljavanje samoinicijativnost, iskori\u0161tavanje svih prilika,\u00a0\u0161irenje vlastitih vidika i po\u0161tivanje svih vrsta razli\u010ditosti. Upravo je , po mom mi\u0161ljenu, ono \u0161to doprinosi svemu navedenom\u00a0neprestano \u010ditanje razli\u010ditih literatura i sadr\u017eaja, prijem\u010denje svih vrsta informacija, pisanje i izra\u017eavanje svojih misli,\u00a0osje\u0107anja i stavova, jer je to sve\u00a0jedan vrlo bitan klju\u010d za svojevrsnu izgradnju vlastite li\u010dnosti.\u00a0Niti jedna mlada osoba ne smije propu\u0161tati prilike koje joj\u00a0se nude ako iste uklju\u010duju ono \u0161to voli i \u0161to je zanima, ma koliko se malim i bezna\u010dajnim iste doimale, jer svako putovanje po\u010dinje malim, neupe\u010datljivim koracima, a ono u \u0161ta \u0107e se pretvoriti zavisi od izbora destinacija, opho\u0111enja prema drugima i svega nau\u010denog kroz samo putovanje.Svaki \u017eivot dodjeljen pojedincu je kao knjiga, sve\u017eanj\u00a0neispisanih papira koji pozivaju na uzimanje pera i mastila i ostavljanje tragova, sopstvenog rukopisa i\u00a0zapo\u010dinjanje vlastite pri\u010de.<\/em>“<\/p>

Polovina je\u00a0juna\u00a0i ja sjedim na jednom od prvih sjedi\u0161ta Autoprevozovog autobusa koji vozi u Mostar. \u010cim je autobus pre\u0161ao Ivan sedlo, ja sam po\u010dela da osje\u0107am\u00a0prijestolonicu Hercegovine. Ne znam da li je to tako sa svima nama Sarajlijama,\u00a0da li svi\u00a0 nakon dva koraka ju\u017eno od \u0160ehera namiri\u0161emo Jadran\u00a0ili je to samo moj um, moja ve\u0107 odavno Mostarom osun\u010dana du\u0161a koja na skoro dva sata vo\u017enje od Mostara \u010dini tako \u017eivim osje\u0107aj mostarske kaldrme pod mojim japankama, pljusak Neretve dok grli smjelog skaka\u010da sa Starog mosta\u00a0i ljupki glas moje Emine dok mi pri\u010da o svom rodnom gradu,\u00a0u mojim u\u0161ima. Mo\u017eda nije ni jedno, ni drugo. Mo\u017eda davno ponesena osje\u0107anja budi Merlinova “Mostarska” koju mi, putnici, slu\u0161amo\u00a0u autobusu koji nas\u00a0vozi\u00a0u Mostar\u00a0tog junskog prijepodneva.<\/p>\n

“Ja \u0107u biti sijed, ja \u0107u biti star, al’ bit \u0107e vje\u010dno mlad moj Mostar…”<\/b><\/p>\n

Pjevu\u0161im ove stihove i najedanput se okre\u0107em starijem gospodinu koji sjedi do mene i po\u010dinjem pri\u010du.<\/p>\n

“Moje ime je Ljela. Po\u0161la sam u Mostar da vidim svoju prijateljicu Eminu. Emina je prava Mostarka. Iz dobre familije. Upoznala sam je na fakultetu. Cijeli na\u0161 studij bile smo nerazdvojne. Ljeti bismo odlazile kod Emininih,\u00a0u Mostar.”
\nGospodin me gleda s odobravanjem, a sa svakom mojom re\u010denicom linija koju tvore njegove usne\u00a0 izme\u0111u izborane ko\u017ee koja je svojevrstan biljeg godina i sje\u0107anja, po\u010dinje da se pomijera i poprima oblik blagog, u\u010dtivog osmijeha. To me ohrabruje i nastavljam da pri\u010dam.
\n“Mostar je ostao zabilje\u017een u mojim sje\u0107anjima kao najljep\u0161i grad koji sam ikad posjetila. Emina i ja bismo dugo \u0161etale vrelim ulicama. Pri\u010dala mi je o svom rodnom gradu, o njegovim znamenitostima. Nas dvije kao studentice knji\u017eevnosti mnogo smo raspravljale o \u0160anti\u0107evoj\u00a0i \u0110iki\u0107evoj\u00a0poeziji, o \u0106orevi\u0107evim\u00a0i Matvejovi\u0107evim rukopisima. Nikada mi nije bilo \u010dudno kako je toliko velikana ro\u0111eno ba\u0161 u Mostaru. Mostar je pjesma sam po sebi. Svaki cvrkut pti\u010dice, svaki odsjaj sunca, svaki huk Neretve imaju nekakva nevidljiva pera i mastila, ostavljaju tragove svuda, na papiru, na drvetu, na kamenu… Na kamenu. Hercegova\u010dki kr\u0161 sam oduvijek voljela. Uvijek sam mislila da se lahko roditi na livadi, me\u0111’ cvije\u0107em, u natopljenim poljima, na plodnoj zemlji…Rodi se \u010dovje\u010de na kamenu, pa \u0107e\u0161 vidjeti \u0161ta je \u017eivot, \u0161ta je hrabrost. Zato \u0161to je obgrljem kr\u0161om, Mostar je rodio junake: spotriste, muzi\u010dare, profesore, politi\u010dare, lije\u010dnike, itd.\u00a0 Mostar je iznjedrio hrabre ljude, one koji su spremni da objeru\u010dke prihvate \u017eivot, one koji sami otvaraju vrata ne spoti\u010du\u0107i se na pragovima, one koji stoje stameno i \u010dvrsto kao hercegova\u010dki kamen. Takva Vam je, gospodine, i ta moja Emina. Mala rastom, bron\u010dane puti,\u00a0dugih uvojaka i kestenjastih o\u010diju. Kazivali su mi za nju njezini da je kao dijete bila prava zvijerka. Sakrivala se po mostarskim sokacima,\u00a0tr\u010dkarala obalama,\u00a0ljeti cijele dane provodila uz Neretvu. Mostarci vole vodu i voda voli njih. Mostarci vole sunce i sunce voli njih.”<\/p>\n

Dok sam pri\u010dala nisam ni primijetila kako mi se grlo osu\u0161ilo. Gospodin koji se slu\u0161ao sve moje rije\u010di je posegao za mre\u017eicom na sjedi\u0161tu\u00a0ispred moga u kojoj sam dr\u017eala vodu i dodao\u00a0mi je. Zahvalila sam se i po\u010dela da kvasim glasnice. Bilo\u00a0mi je nesno\u0161ljivo vru\u0107e. Znojila sam se neprestano. Moja majka je uvijek govorila da imam mnogo sli\u010dnosti s Hercegovcima, tvrdoglava, hrabra, bez dlake na jeziku. Me\u0111utim mene sunce nikad nije voljelo. Nisam podnosila vru\u0107ine, osim na mostarskim ulicama, uz moju Eminu, kada bih na gospodina Celuzijusa potpuno zaboravila.\u00a0<\/b>Nakon \u0161to sam otpila pozama\u0161an broj gutljaja, nastavila sam s pri\u010dom.<\/p>\n

“Emina i ja smo jutrom odlazile da kupimo ne\u0161to svje\u017eeg\u00a0vo\u0107a i povr\u0107a\u00a0Emininoj majci. Usput bismo kupile sladolede sebi i pozdravljale veselo sve Eminine kom\u0161ije. Vidjele bismo \u010desto turiste. Prepoznavale smo iz kojih\u00a0krajeva dolaze po njihovom fizi\u010dkom izgledu i govoru. Lahko nam je bilo prepoznati plavokose Skandinavce, Nijemce grubog, tvrdog govora, male\u0161ne Japance i zgodne Talijane.\u00a0Uvijek su bili lagano odjeveni, \u010dak dosta le\u017eernije, u tanju odje\u0107u od samih Mostaraca\u00a0naviknutih\u00a0na 40+ stepeni, ili kako to oni nazivaju “\u010delopek”. Na nogama su neizbje\u017eno bile japanke ili sandale sa\u00a0\u0161to manje kai\u0161eva. Turisti bi Mostarom nosili suvenire i fotoaparate. \u017deljeli su ovjekovje\u010diti svaki prizor. Slikali su mostove, ulice, restorane, gra\u0111evine (obnovljene i uru\u0161enje), ali najvi\u0161e od svega slikali su ljude. Svaka ta fotografija, bez obzira da li je na njoj bilo ljudi ili ne, pri\u010dala je pri\u010du o \u010dovjekovom hodu kroz vrijeme, o nikad neprekrivenim tragovima patnje i radosti ovda\u0161njeg stanovni\u0161tva. To se sve nosilo Mostarom, a iz Mostara su se nosile sna\u017ene bujice emocija, sje\u0107anja na jedan grad, na\u00a0jednog\u00a0\u010dovjeka. Nakon provedenog dana uz obalu, nakon kupanja u hladnoj Neretvi, poslijepodne bismo odlazile do Starog mosta. Meni nikada nije bilo dovoljno da ga jednom pre\u0111em. Tjerala bih Eminu da ga prelazimo vi\u0161e puta, da ona dolazi s jedne strane, ja s druge i da se sretnemo negdje na sredini. \u0160etale bismo Kujund\u017eilukom. Ja sam uvijek voljela posmatrati suvenire, a ponekad bih neki i\u00a0kupila. Iz Kujund\u017eiluka bismo\u00a0\u00a0kora\u010dele Fei\u0107evom, pa preko Musale i Titovog mosta, do \u010duvene Mostarske gimnazije. Tada nije bila obnovljena, ali je bila zasljeplju\u0107a ta njena konstrukcija. Neumorne, noge su se pru\u017eale dalje preko nekada\u0161njeg \u0160tefanijinog ili Lenjinovog \u0161etali\u0161ta, simbola mostarske mladosti. I\u0161le bismo sve do Rondoa. Ja sam najvi\u0161e voljela posmatrati kako se Mostarci odijevaju. Uvijek su dotjerani, u laganoj prozra\u010dnoj odje\u0107i. Lepeze i \u0161e\u0161iri\u010di su neizbje\u017eni modni dodaci. Mostarke odi\u0161u otmjeno\u0161\u0107u i profinjeno\u0161\u0107u. Uvijek sam Emini govorila da su Mostarke najljep\u0161e odjevene \u017eene.\u00a0\u010cini mi se\u00a0da s vrlo malo novca mogu od sebe napraviti divu i svojevrsnu modnu ikonu. Nas dvije bismo se vra\u0107ale iz \u0161etnje umorne, ali vesele. \u010citale bismo jedna\u00a0drugoj ne\u0161to do dugo u no\u0107 i svako jutro\u00a0na mostarskom suncu zapo\u010dinjale osmijehom. Bile su Vam ovo 2005. 2006. i 2007. godina. Ja sam se po zavr\u0161enom fakultetu udala sjevernije, u Tuzlu, ali posljednjih nekoliko godina \u017eivim u Sarajevu.\u00a0Stalno se \u010dujem s mojom Eminom. Ona meni dolazi zimi, a ja njoj ljeti. Mostar se stalno mijenja, iz godine u godinu. Sada je vi\u0161e turista, vi\u0161e restorana, prodavnica… Obnovljena je ljepotica, Gimnazija. Ja mislim da \u0107u se do kraja \u017eivota uvijek vra\u0107ati u\u00a0 Mostar. Davno\u00a0sam jednom zapisala sljede\u0107e:
\n‘U Mostaru se nose haljinice, japanke, \u0161e\u0161iri, lepeze, fotoaparati i suveniri.\u00a0<\/b>Iz Mostara se nose bujice emocija i sje\u0107anja da jedan grad, na jednog \u010dovjeka.’<\/b><\/p>

Tek kada sam zavr\u0161ila s pri\u010dom, shvatila sam da me ovaj neznanac niti jednom nije prekinuo. Pozorno me slu\u0161ao. Nikada ranije nisam imala osje\u0107aj da neko \u017eivi moju pri\u010du, da neko odluta u ono mjesto o kojem mu pri\u010dam. Uvjeravam vas, ovaj \u010dovjek je svo vrijeme dok sam pri\u010dala bio u Mostaru. Sada smo se ljepotanu s Neretvinih obala veoma pribli\u017eili. Nas dvoje smo do\u0161li u Mostar prije svih drugih putnika. Naposlijetku se njegove usne rastavi\u0161e i re\u010de mi: “Dijete moje, ja se vra\u0107am od svoje djece. Bio sam kod njih 10 dana. Vi\u0161e vala ne bih ni mogao. Volim ja njih, ali ja imam svoju ku\u0107u. Skoro 70 ljeta \u017eivim u Mostaru. Fino mi je. Ima boljih, ima lo\u0161ijih dana, ali svoj \u017eivot, svoj vakat i svoj Mostar, ne bih\u00a0mijenjao ni\u00a0za\u00a0\u0161ta na svijetu. Bilo mi je tako milo slu\u0161at te.”<\/p>\n

Okrenuo je glavu od mene i povisio ton:\u00a0“Voza\u010d, hajde ti nama pusti onu Merlinovu “Mostarsku” \u0161to je ve\u0107 jedom bila. Kad se ve\u0107 pr\u017eimo na ovom \u010delopeku, daj da se pr\u017eimo sa stilom.”<\/p>\n

Nasmijala sam se i nastavila da u\u017eivam u stihovima.<\/p>\n

“Ja \u0107u biti sijed ja \u0107u biti star, al bit \u0107e vje\u010dno mlad moj Mostar…”<\/b><\/p>\n

Negdje prije ulaska u Mostar hvatam sebe kako razmi\u0161ljam o \u010dovjekovom osje\u0107aju pripadnosti nekom podru\u010dju, o \u010duvenom osje\u0107aju zavi\u010dajstva, najprije pristiglom, najsigurnije i naj\u010dvr\u0161\u0107e usidrenom brodu u luci zvanoj ljudskim emocijama.<\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Godine:20 Grad:Mostar Zanimanje:student Na pitanje o pobolj\u0161anju kvalite \u017eivota u Bosni i Hercegovinie Esmeralda je odgovorila: “Svi dr\u017eavljani Bosne i Hercegovine mogu pobolj\u0161ati svoj \u017eivotni stil kroz ulaganje u sebe kao individuu, kroz obrazovanje, stru\u010dno osposobljavanje samoinicijativnost, iskori\u0161tavanje svih prilika,\u00a0\u0161irenje vlastitih vidika i po\u0161tivanje svih … <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4211,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"image","meta":{"footnotes":""},"categories":[4,3],"tags":[2796,487,2791,2784,13,2795,2790,2792,2793,1811,2794],"class_list":["post-4208","post","type-post","status-publish","format-image","has-post-thumbnail","hentry","category-uskoro","category-stil","tag-dino-merlin","tag-emina","tag-esmeralda-suta","tag-mladi-ljudi-bosne-i-hercegovine","tag-mostar","tag-pjesma-o-emini","tag-suta","tag-u-ovom-gradu-se-nosi","tag-volim-da-pisemo","tag-zivotni-stil","tag-zivotni-stil-mladih-ljudi-u-bosni-i-hercegovini","post_format-post-format-image","latest_post"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tourguidemostar.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4208","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tourguidemostar.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tourguidemostar.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tourguidemostar.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tourguidemostar.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4208"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/tourguidemostar.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4208\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4238,"href":"https:\/\/tourguidemostar.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4208\/revisions\/4238"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tourguidemostar.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4211"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tourguidemostar.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4208"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tourguidemostar.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4208"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tourguidemostar.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4208"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}