Pi\u0161e: Sanja Zadro<\/p>\n
Me\u0111u reprezentativnijim realizacijama na polju javne arhitekture u Mostaru u razdoblju austrougarske uprave Bosnom i Hercegovinom\u00a0 dva su djela Josipa Vanca\u0161a u tada\u0161njoj Glavnoj ulici, dana\u0161njoj Ulici Mar\u0161ala Tita: Vojna komanda i filijala Zemaljske banke.\u00a0 Prva je, dakle, u po\u010detku \u00a0imala vojno \u2013 administrativnu funkciju, ali su obje, u skladu s uobi\u010dajenom praksom, nakon odlaska austrougarske uprave iz Bosne i Hercegovine, kori\u0161tene za druge javne namjene u svim politi\u010dkim sustavima koji su se tijekom XX. stolje\u0107a izmijenili na ovim prostorima da bi u posljednjem ratu bile te\u0161ko devastirane te, kao i hotel Neretva i niz drugih reprezentativnih primjeraka graditeljskoga naslije\u0111a iz ovoga razdoblja u Mostaru, jo\u0161 uvijek \u010dekaju obnovu.<\/p>\n
<\/p>\n
Godine 1896. Mujaga Komadina otkupio je zemlji\u0161nu parcelu u Glavnoj ulici na kojoj je ranije bio sagra\u0111en turski han te je zemlji\u0161te potom iznajmio austrougarskoj vojsci. Na izradi projekta za monumentalnu neorenesansnu zgradu Vojne komande anga\u017eiran je Josip Vanca\u0161. Na zgradi su tijekom 1930-ih poduzete brojne pregradnje, a vodio ih je Miroslav Loose. Ulomke iz njegovoga dnevnika koji se ti\u010du ovih pregradnji Karlo Drago Mileti\u0107 donosi u knjigama Mostar: Glavna ulica<\/em> i Veliki graditelj Miroslav Loose<\/em>.<\/p>\n Zahvate je poduzimao u dogovoru s \u010dlanovima obitelji Pe\u0161ko kojima su sinovi Mujage Komadine prodali zgradu nakon o\u010deve smrti, a u to je vrijeme kori\u0161tena u razli\u010dite svrhe. Uglavnom je udomljavala ugostiteljske i trgova\u010dke objekte, a jedan je dio prizemlja kori\u0161ten za kino. Bili su u njoj i uredi mostarske Op\u0107ine, trgovine Zemaljskoga magazina (ZE \u2013 MA), odnosno Narodnoga magazina (NA \u2013 MA). Pregradnje je Loose trebao izvesti da bi se prostori prilagodili novim funkcijama. Izvorni izgled vanj\u0161tine pri tome nije reme\u0107en. Kao \u0161to \u0107e biti slu\u010daj i s desetlje\u0107e kasnije dovr\u0161enom Vanca\u0161evom filijalom Zemaljske banke u neposrednoj blizini\u00a0zgrada Vojne komande ilustracija je odnosa austrougarske vlasti prema naslje\u0111u osmanlijskoga perioda. Han na \u010dijem je mjestu Vojna komanda gra\u0111ena nije bio jedina zgrada koja je sru\u0161ena da bi se pro\u0161irila ulica i da bi se, nakon prilagodbe parcele, sagradila javna ili stambeno \u2013 najamna zgrada. Ulica je pro\u0161irena, preno\u0107i\u0161te sru\u0161eno, a sagra\u0111ena je neorenesansna pala\u010da.<\/p>\n U urbanom tkivu kojem se priklju\u010dila nije mogla do\u0107i do izra\u017eaja ni u pribli\u017enoj mjeri u kolikoj su mogle javne gra\u0111evine koje su u to vrijeme podizane na prostranim zemlji\u0161tima i trgovima nove faze planiranja i teritorijalnoga rasta Mostara (primjerice Velika kraljevska gimnazija ili Kotarski sud). Vojna komanda bila je jedna od ilustracija onoga \u0161to Neidhardt zove reme\u0107enjem sklada<\/em>. Radilo je se, dakle, o Vanca\u0161evoj neorenesansnoj realizaciji harmoni\u010dne tlocrtne dispozicije s unutarnjim dvori\u0161tem.<\/p>\n Odlikovala ju je rustikalna obrada donje zone pro\u010delja i pilastara na uglovima s pravilnim ritmom organizacije prozorskih otvora na objema eta\u017eama, apliciranim vojni\u010dkim emblemima i inicijalima Mujage Komadine. Stilskim i oblikovnim zna\u010dajkama usporediva je s onodobnim Vanca\u0161evim ostvarenjima u Sarajevu. Sredi\u0161nji je dio pro\u010delja povi\u0161en u odnosu na bo\u010dne i zaklju\u010den kosim krovom \u010dime Vanca\u0161, u ovome slu\u010daju, donosi aluzije na stilsko usmjerenje prema sjevernja\u010dkoj neorenesansi osobito ako se tome pridodaju i prili\u010dno osebujno artikulirane zone oko sredi\u0161njega, ali i bo\u010dnih portala. Realizirani Vanca\u0161ev projekt za Vojnu komandu u Mostaru (1898.) \u010duvanja je vrijedno arhitektonsko djelo koje stilski i oblikovno pripada periodu historicizma, ina\u010dici sjevernja\u010dke neorenesanse. Elementi secesijskoga rje\u010dnika prisutni su na pro\u010delju. Ovdje im je funkcija isklju\u010divo dekorativna.<\/p>\n Sli\u010dan je slu\u010daj bio i s filijalom Zemaljske banke. Unato\u010d tome \u0161to mu je velik broj projekata realiziranih na tlu Bosne i Hercegovine (uklju\u010duju\u0107i obje realizacije u Mostaru), oslonjen o importirane stilske obrasce, upravo je Vanca\u0161 jedan od inicijatora onoga \u0161to su Ibrahim Krzovi\u0107 i Ned\u017ead Kurto \u00a0jo\u0161 1980-ih svrstali pod liniju secesije na koju \u0107e se nadovezati doma\u0107a moderna arhitektura. Vanca\u0161 je to zvao bosanskim stilom <\/b>\u00a0<\/em>jer je njegovo vrijeme, u povijesti arhitekture srednjoeuropskoga kulturnog okvira, bilo vrijeme traganja za nacionalnim stilovima, a on je najvi\u0161e radio u Bosni i Hercegovini. Takav se odnos prema ba\u0161tini temelji na po\u0161tivanju naslje\u0111a ranijih faza urbanoga razvoja, poznavanju tradicionalnih materijala i klimatskih preduvjeta projektiranja i gradnje. Unato\u010d tome \u0161to je bio arhitekt u slu\u017ebi Zemaljske vlade i \u0161to mu je velik broj projekata svrstiv u okvire srednjoeuropskoga historicizma, u Vanca\u0161evom je pisanju o bosanskom stilu<\/em>, prepoznatljiva moralna okosnica srodna onome o \u010demu je kasnije pisao Juraj Neidhardt.<\/p>\n Letargija i\/ili eksperiment? Uzroci i posljedice ru\u0161enja, nadogradnje i resemantizacije<\/strong><\/p>\n Rekonstruiranje razorenih gradskih jezgri i pojedina\u010dnih spomenika uobli\u010duje koherentan, jednosmislen zaklju\u010dak turbulentnih\u00a0 faza njihove povijesti. Takav je slu\u010daj bio s Dresdenom i Var\u0161avom nakon Drugoga svjetskog rata. Takav je bio slu\u010daj i s naju\u017eim pojasom stare jezgre Mostara nakon rata 1990-ih. Unato\u010d tome \u0161to su u praksi uspjele, te su rekonstrukcije problemati\u010dne iz vi\u0161e razloga. Svakom se od njih gradi odre\u0111ena pri\u010da koju bismo priru\u010dno mogli zvati fikcijom. Nerijetko se potom problematizira kriterij autenti\u010dnosti, a\u00a0 dolazi i do svojevrsnoga brisanja tragova konflikta koje je nekad, uz valjan nadzor, korisno ostaviti u gradskom tkivu. Stoga obnova spomenika ne mora nu\u017eno zna\u010diti njegovu cjelovitu rekonstrukciju. Saniranje zate\u010denoga stanja i opasnosti od daljnjega uru\u0161avanja prvi su koraci koje bi na zgradi trebalo poduzeti. Inkorporacija nove strukture i funkcije u postoje\u0107u (nakon sanacije) mo\u017ee biti sljede\u0107i korak. (Re)konceptualizacija ru\u0161evine jedno je od op\u0107ih mjesta u znanstvenom pisanju o graditeljskoj ba\u0161tini.<\/p>\n Potreba da se stav prema ru\u0161evnim dijelovima materijalne okoline mijenja i nadogra\u0111uje, bez obzira na vrijeme kad se povijest umjetnosti etablirala kao znanstvena disciplina, stara je kao i bilo koji kulturni i civilizacijski napor u problematiziranju odnosa trenutka u kojem \u017eivimo s ranijim dijelovima kolektivne povijesti. U praksi se to manifestira na razli\u010dite na\u010dine od kojih se neki trude biti po\u0161teni prema slojevitosti urbane i arhitektonske povijesti mjesta\/teritorija. Nije lako, ali se doga\u0111a. Eksperimentalni pristupi \u010duvanju ba\u0161tine danas podrazumijevaju kreativan dijalog s materijalnim ostacima ranijih faza urbanoga razvoja. Ujedno mogu osigurati prostor za komentar aktualnih dru\u0161tvenih i politi\u010dkih okolnosti koje se izravno ti\u010du na\u010dina na koji \u0107e (iz)gra\u0111eni dio nekoga prostora biti prezentiran posjetiteljima i mje\u0161tanima.<\/p>\n Takve intervencije \u010desta su pojava u gradovima koji su zna\u010dajno obilje\u017eeni posljedicama politi\u010dkih konflikata, ekonomskih kriza, tehnolo\u0161kih katastrofa. Nerijetko se ru\u0161evna industrijska postrojenja saniraju u potrebnoj mjeri da bi slu\u017eila izlo\u017ebenoj i\/ili izvedbenoj svrsi. Takav oblik prenamjene ne iziskuje cjelovitu rekonstrukciju. Dapa\u010de, on je izbjegava. Ru\u0161evina je podsjetnik. O tome kako se odlu\u010duje o za\u0161titi kulturno \u2013 povijesne ba\u0161tine u Mostaru imali ste priliku \u010ditati u ranijim reakcijama Dru\u0161tva povjesni\u010dara umjetnosti. Prije svega se to odnosi na tekst Tatjane Mi\u0107evi\u0107 \u2013 \u0110uri\u0107 Za\u0161tita kulturno \u2013 povijesnog naslje\u0111a u Mostaru<\/em> \u00a0gdje autorica, izme\u0111u ostaloga, sistematizira i ranije spomenute faktore u odlu\u010divanju o sudbini o\u0161te\u0107enih i zapostavljenih dijelova urbanoga tkiva. Javne povr\u0161ine i ostaci arhitektonskih kapaciteta kojima je funkcija neko\u0107 bila javna, u takvom lokalnom kontekstu, mogu i trebaju pru\u017eiti prostor za djelovanje, komentar i otpor. Time se ipak ne rje\u0161ava do kraja pitanje njihove funkcionalnosti jer ru\u0161evine ne samo da nisu upotrebljive za stanovanje i javnu upotrebu, nego su i opasne. Njihov je broj u Mostaru danas zna\u010dajna komponenta urbanoga tkiva i ta je \u010dinjenica simptom ne\u010dega \u0161to ne treba biti skriveno. Stoga bi odluke o cjelovitoj rekonstrukciji tako\u0111er trebalo donositi s oprezom. Uz sustavno popisivanje, katalogizaciju i valorizaciju ostataka, o njihovoj bi sudbini trebalo misliti imaju\u0107i na umu mogu\u0107e oblike kreativnoga dijaloga s pro\u0161lo\u0161\u0107u i prezentacije ba\u0161tine zajedno s traumama o kojima ta ba\u0161tina svjedo\u010di.<\/p>\n Najva\u017enije je pitanje ipak ostalo neodgovoreno.<\/p>\n Tko donosi odluke?<\/strong><\/p>\n Tko \u0107e biti odgovoran ako ostaci zgrade ipak budu sru\u0161eni? Kako to obi\u010dno s najavljenim doga\u0111ajima biva, javnost \u0107e biti bar okvirno informirana o danu (i\/ili satu) ru\u0161enja. U svakom slu\u010daju, na te informacije zainteresirani pojedinci imaju pravo i znaju od koga i kako ih mogu dobiti. U blizini zemlji\u0161ne \u010destice za koju je Vanca\u0161 1900., nakon ru\u0161enja osmanlijskoga preno\u0107i\u0161ta i prilagodbe parcele, projektirao austrougarsku Vojnu komandu, toga \u0107e se dana pojaviti ljudi s bagerima i nalogom za ru\u0161enje. Tko ili \u0161to sprje\u010dava gra\u0111anke i gra\u0111ane Mostara da ih ometu u provo\u0111enju odluke koju je netko donio ne pitaju\u0107i ih ni\u0161ta, odluke koja ih se ti\u010de koliko i mnogi drugi izbori na koje ve\u0107 dva desetlje\u0107a ne utje\u010du, a mogli bi? Na svu sre\u0107u, provedba odluke Federalne komisije mo\u017ee se zaustaviti i bez kolektivnoga okr\u0161aja s bagerima.<\/p>\n Ru\u0161evina je svjedok i ostatak onoga \u0161to je pro\u0161lo. Jednako tako, vidjeli smo, mo\u017ee biti i po\u010detak onoga \u0161to dolazi. Pametan bi korak bila javna rasprava u kojoj \u0107e sudjelovati svi zainteresirani pojedinci i svi faktori u odlu\u010divanju. Glasanjem bi se mogla donijeti odluka o tome ho\u0107e li se zgrada obnoviti (bar djelomi\u010dno vratiti u upotrebu) ili \u0107e se nastaviti s ru\u0161enjem.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Sanja Zadro Me\u0111u reprezentativnijim realizacijama na polju javne arhitekture u Mostaru u razdoblju austrougarske uprave Bosnom i Hercegovinom\u00a0 dva su djela Josipa Vanca\u0161a u tada\u0161njoj Glavnoj ulici, dana\u0161njoj Ulici Mar\u0161ala Tita: Vojna komanda i filijala Zemaljske banke.\u00a0 Prva je, dakle, u po\u010detku \u00a0imala vojno … <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"image","meta":{"footnotes":""},"categories":[353],"tags":[669,164,1727,13,2062,2052,1492],"class_list":["post-3330","post","type-post","status-publish","format-image","hentry","category-novosti","tag-arhitektura-grada-mostara","tag-bosna-i-hercegovina","tag-grad-mostar","tag-mostar","tag-rusenje-zgrada-u-gradu-mostaru","tag-rusenje-zgrade-name","tag-turisticki-vodic-grada-mostara","post_format-post-format-image","latest_post"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tourguidemostar.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3330","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tourguidemostar.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tourguidemostar.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tourguidemostar.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tourguidemostar.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3330"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/tourguidemostar.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3330\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3333,"href":"https:\/\/tourguidemostar.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3330\/revisions\/3333"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tourguidemostar.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3330"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tourguidemostar.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3330"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tourguidemostar.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3330"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}